Sljedbenici Hitlera i Marksa zajedno?
Tendencije rasta populističko-nacionalističkih partija i pokreta su vidljive u skoro svakoj državi Evrope.
Na retorici koja je zasnovana na strahu, osvajaju sve veći prostor i svaki novi teroristički napad, podiže im rejting i sve više uplšsenih građana, okreće se njima trazeci nadu za povratak u miran život, kojim se Evropa godinama mogla pohvaliti.
Ratovi koji su se dešavali na području Jugoslavije nisu izazvali nemir i probleme u Evropi već naprotiv, donijeli su Evropi veliki broj, njima preko potrebne, kvalifikovane radne snage. Ljudi iz Jugoslavije su se brzo integrisali u društva jer su i sami živjeli u jednom modernom socijalizmu koji je u mnogim svojim segmentima ličilo na kapitalizam pa čak i imao bolja rješenja ,a koja su bila implementirana u vrijeme premijera Ante Markovića.
Ljudi iz bivše Jugoslavije su bili i kulturološki ,mentalno i geografski Evropljani, a njihova želja za dokazivanjem i prezivljavanjem u periodu rata, donijela je velike koristi Evropi. Zato ne treba čuditi da su u skoro svakoj zemlji u Evropi u visokoj politici, biznisu, nauci ljudi sa prostora Jugoslavije.
Vrativši se u sadašnjost i veliku emigrantsku krizu koja se iz Sirije prelila u Evropu, Evropa je ponovo dobila visoko kvalifikovanu radnu snagu u svim oblastima. Sirija je zemlja koja je imala izvanredan obrazovni sistem i odlično obučene specijaliste u mnogim oblastima i Evropi se učinilo da bi oni mogli biti od koristi, kao što su nekada izbjeglice iz Jugoslavije jer Evropa ima potrebu za nekoliko miliona kvalifikovanih radnika, u svim oblastima, od medicine do građevinarstva. Međutim, pokazalo se da su kulturološke i mentalne razlike prevelike i da Evropa neće uspjeti integrisati te ljude u svoj sistem u tako velikom broju.
Nacional populističke stranke koriste situaciju u kojoj je cijeli projekat migracija , u određenoj mjeri izašao izvan kontrole i ako bi se u ovom momentu održali izbori u svim zemljama Evrope, oni bi vjerovatno u mnogim zemljama imali najviše glasova. Ali tu se postavlja pitanje ko će koalirati sa njima u slučajevima njihove izborne pobjede?
Da li su to konzervativne stranke koje u ovom momentu vladaju u većini zemalja i koje su im po vokaciji slične?
Kako se sada da procijeniti, vjerovatno će doći do velikog pada na izborima konzervativnih stranaka jer se one smatraju odgovornim za migrantsku krizu, za probleme u Evropskoj Uniji, ali i probleme sa padom privrednih aktivnosti i mnoge druge ,a to će pored nacional populističkih stranaka iskoristiti i stranke socijalnog opredjeljenja.
Socijalisti će se vratiti na scenu, ne na velika vrata ali ce strah od socijalne nesigurnosti okrenutu veći broj glasača ka njima koji ne žele da glasaju za populiste i koji žele samo da imaju ona socijalna prava koja su imali do sada.
Osnova izbora glasača u Evropi i narednoj godini će biti borba protiv strah i socijalne nesigurnosti.
Borba protiv straha je ono sto ujedinjuje nacional-populiste i socijaliste i to ce biti put za njihovo koaliranje. Strah ujedinjuje nacionaliste i socijaliste i razgovori i pregovori između tih grupacija se većmjesecima vode u mnogim zemljama u Evropi.
Odatle se postavlja i pitanje, da li su takve koalicije, ideološki gledano održive?!
Gledajući prošlost nisu održive, ali gledajući budućnost možemo reći da je sve moguće, pa i to da će uskoro poklonici Hitlera i Marksa, sjediti zajedno u vladama i sarađivati na izgradnji neke drugačije Evrope.
Svakako, moramo znati da li idemo u pravcu nesigurnosti ili je ovo sve samo put u totalnu globalnu kontrolu?!
Evropa se zbog straha, sve više uključuje u globalni sistem kontrole. Tako gradovi postaju potpuno pokriveni sigurnosnim kamerama. Internet, telefoni, prelasci preko granica, novčane transakcije sve se kontroliše. Ugradnja čipova u ruke ljudima, zbog navodno lakše identifikacije kao i da na taj način mogu prestati nositi lična dokumenta i kreditne kartice i tako sebi olakšati zivot, kao i da će djeca biti sigurnija jer će se znati u svakom momentu gdje se nalaze, do prije par godina je izgledalao kao naučna fantastika.
Međutim, već sada nekoliko hiljada ljudi u Evropi, koristi taj način i interes za ugradnjim čipova u ruke raste i to prvenstveno zbog straha, a koji je sve veći.
Strah je promijenio Evropu!
PIŠE: DRAŠKO AĆIMOVIĆ, ambasador BiH u Belgiji



