Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku na području cijele BiH je bilo oko 40.000 gluvih i nagluvih osoba
Međunarodni dan gluvih i nagluvih osoba odlukom Svjetske federacije gluvih iz 1958. godine obilježava se zadnje subote u septembru. Obilježava se u cilju podizanja svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluvih osoba, te povećanja solidarnosti i davanja podrške gluvim i nagluvim osobama. Takođe, obilježava se i u cilju poboljšanja njihovih prava, što je jedna od temeljnih pretpostavki za poboljšanje njihovog položaja u društvu, ali i kvalitete života svih socijalno osjetljivih skupina.
Sekretar Saveza udruženja gluvih i nagluvih FBiH Sulejman Čaković u razgovoru za AA naglasio je da je najveći problem osoba s oštećenim sluhom i govorom komunikacija i nedostatak tumača.
“Mi još uvijek nemamo tačan podatak o broju, jer nemamo bazu podataka. Međutim, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku na području cijele BiH bilo je oko 40.000 gluhih i nagluhih osoba. Ako gledamo po entitetima, na području Federacije ima oko 28.000”, pojasnio je Čaković za AA.
“Najveći problem je nedostatak tumača znakovnog jezika.”
U sarajevskom naselju Breka smješten je Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju. Radi se o specijaliziranoj ustanovi za rad s djecom s oštećenjem sluha, koja je organizovana na tri nivoa: predškolski odgoj, osnovna i srednja škola. Takođe, ovdje postoji i odjel za dijagnostiku i rehabilitaciju, gdje se svakodnevno vrši individualna rehabilitacija slušanja i govora djece sa slušnim oštećenjem.
Direktor centra Naim Salkić kazao je za AA da se Centar bavi odgojem, obrazovanjem, rehabilitacijom, radnim i stručnim osposobljavanjem djece sa slušnim i govorno-jezičkim oštećenjima, smetnjama i poremećajima.
Prema njegovim riječima, u centar dolaze i djeca koja se školuju u redovnim školama i uključena su u proces inkluzivnog obrazovanja, kao i djeca logopati, koja nemaju slušna oštećenja, ali imaju određene govorno-jezične smetnje, poput, recimo, mucanja.
Belmu Hamzić, profesoricu razredne nastave u Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju zatekli smo u učionici s njenim učenicima. U ovoj ustanovi radi već 24 godine.
Radi u grupnoj nastavi s djecom oštećenog sluha i govora. Riječ je o trećem razredu, a djeca su uzrasta od osam do deset godina. Lejla, Ela, Elvir, Zenedin, Eton dočekali su ekipu Anadolije s osmijehom na licu.
“Svi učenici su teškog obostranog perceptivnog oštećenja sluha i govora. Nose slušne aparatiće. Redovno pohađaju nastavu i rehabilitaciju. Potiču iz različitih socio-ekonomskih porodica. Imamo djecu koja su preko dva i više kilometara udaljena od škole. Redovni su đaci. Imamo troje djece slušno oštećenih roditelja. Znači, njihovi roditelji su bili naši učenici”, pojasnila je Hamzić.
Raditi s ovom djecom je, kako je kazala, pravo zadovoljstvo.
“Ovaj posao zaista mora raditi neko ko istinski voli djecu, ko je spreman svakodnevno i plakati i smijati se. Neko ko nikada ne zna s kakvom emocijom će ući i izaći iz škole”, poručila je Hamzić.
