DRUŠTVO

Naknada za prevoz izazvala buru u Srpskoj

Prevoz za više od 10.000 prosvjetara i čuvara zakona prilična su stavka u budžetu, pa je od septembra 2016. Vlada RS odlučila da ih– prepolovi.

Ista nevolja zadesila je i druge radnike na budžetu, a naknade su prepolovljene samo radnicima koji ne koriste javni prevoz. Ustavni sud RS je, međutim, odluku Vlade RS proglasio nelegalnom, pa iz sindikata traže da se naknade za prevoz hitno vrate na staro, prijeteći žešćom sindikalnom borbom.

Da je prevoz na posao u svakodnevnom životu prosvjetara ozbiljan problem, pokazuje primjer OŠ „Vojislav Ilić“ u Krupi na Vrbasu kod Banjaluke, gdje svi nastavnici, osim jednog, na posao putuju 40 i više kilometara u jednom pravcu. Oni koji rade u područnim školama u Aginom selu ili Bočcu, a žive na drugom kraju Banjaluke, moraju presjedati, a mjesečne karte ih koštaju oko 100 do čak 140 KM.

– Troškovi za mjesečne karte nadoknade im se u potpunosti, ali oni koji koriste sopstveni prevoz dobiju 50 odsto od cijene karte – objašnjava direktorka ove škole Rajna Čajić.

Računica pokazuje da učitelj, koji nije spreman da satima putuje autobusom, gubi oko 50 KM mjesečno, i da je zbog odluke Vlade u posljednjih 15 meseci izgubio oko 750 KM, s tim da su stvarni troškovi puta mnogo veći.

Slična je situacija i u MUP RS. Predsjednica Sindikata policije RS Anica Jondić kaže da su godinama upozoravali da se policajci raspoređuju u službu što bliže mjestu stanovanja, kako bi se smanjili troškovi.

– Ipak, ima policajaca koji na posao putuju i do 60 kilometara i imaju pravo na naknadu za prevoz. Policijski posao je takav da se zbog smjena i dežurstava, teško uklopiti u vozni red autobusa, pa su često primorani da se voze automobilom, a za to dobiju samo polovinu od cijene mjesečne karte – kaže Jondićeva.

Tako na primjer policajac koji putuje iz Banjaluke u Prnjavor, dnevno zbog posla pređe 120 kilometara, a za to može da dobije naknadu od 60 KM mjesečno, ili dvije marke dnevno.

„Povlašćeni“ učitelji

Učitelj Mirko Raos iz Banjaluke putuje na posao u Hašane, vozeći se dnevno 240 kilometara automobilom, jer autobusa nema. Putne troškove od 290 KM prima u punom iznosu.

– Mi, učitelji iz 13 najnerazvijenijih opština izborili smo se za ovu „povlasticu“, ali podržavamo zahtjeve kolega kojima su naknade prepolovljene – kaže Raos.

(EuroBlic)

Slični tekstovi

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button