Kada biste pitali desetogodišnju Bojanu Vukotić iz Poveliča za bilo koji datum u zadnjih nekoliko godina, ona bi vam istog sekunda odgovorila i dan u kojem se zbio.
Zahvaljujući nesvakidašnjem talentu, ona je u stanju za svega par minuta da nauči i kalendar bilo koje godine čitav milenijum unazad, i kao iz topa će odgovoriti da je naprimjer 27. aprila 1016. godine bila subota.
“Prošle godine me pitala kad sam rođena, a kada sam rekla 2. jula ona je rekla da taj datum pada u četvrtak. Nisam tome pridavala pažnju, ali je onda počela pogađati rođendane braće i sestara i tada sam se zainteresovala.
Provjerila sam još nekoliko datuma i uvjerila se daskoro nepogrešivo zna sve datume i dane unazad tri godine, a neke čak iz 2017. godine”, rekla je majka
Dubravka. Problem joj ne predstavljaju ni kalendari koji datiraju stotinama godina unazad ili unaprijed, a koji se mogu pronaći na internetu.
“U stanju je da nauči kalendar iz bilo koje godine, bilo da se radi o 535. ili 1912. godini. Fokusira se na njega u tišini i naprosto ga skenira tri do četiri minute, a
onda će kao od šale davati tačne odgovore”, kaže Dubravka.
Još čudnije je to što Bojana do pete godine skoro da nije mogla govoriti, i znala je samo par riječi, zbog čega su sumnjali da je dijete sa posebnim potrebama. Vodili
su je na pretrage u Gradišku, ali nije dobila potvrdu da ima smetnji u razvoju. Upisali su je u redovnu nastavu i sada upisuje šesti razred područne škole u Poveliču.
“Bojana je mirno i povučeno dijete koje je primjerno na času, ali često gubi koncentraciju. Matematika joj ne ide baš od ruke, ali zato prelijepo crta i mislim da ima najbolji rukopis u razredu”, kaže njena učiteljica Maja Subotić.
Defektolog-surdopedagog iz Banjaluke, Radmila Đermati, kaže da su Bojanini talenti povezani sa hiperaktivnošću i deficitom pažnje, što predstavlja stanje za koje je karakterističan visok stepen motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma.
Ona već godinama radi sa djecom sa posebnim potrebama u Srpcu i kaže da je imala priliku da godinu i po dana radi sa Bojanom, za koju se uvjerila da ima problema sa koncentracijom, ali da očigledno posjeduje
svojevrstan numerički faktor u inteligenciji.
“U tim danima, vješto je baratala osnovnim mate- matičkim operacijama, pa me čudi da joj matematika sad ne ide od ruke. Sigurna sam da će se pronaći u nekim
drugim talentima, jer ljudi sa ovom dijagnozom, kada zavole neki posao ili zanimanje, najčešće uz njega i ostaju. Negativna strana je ta što brze gube interesovanje za sve ono što ih ne zanima i to se loše odrazi na njihove kontakte sa okolinom”, kaže Radmila.
Majka Dubravka potvrđuje da je Bojana ponekad zatvorena za komunikaciju sa ljudima u svakodnevnom životu, ali da unutar porodice normalno funkcioniše.
“Neprestano me iznenađuje svojim talentima koje pokaže iz čista mira, pa je tako nedavno nacrtala dinosaurusa na kojeg je zalijepila školjkice i napravila malo umjetničko djelo. Često pravi i kreativne figure od papira i plastelina”, naglašava Dubravka, koja pored kćerke Bojane ima sina Danijela (17) i kćerke Dajanu (13) i Dijanu (6).
U medicinskim krugovima, različita su mišljenja da li se hiperaktivnost ADHD, kako glasi stručan naziv ove pojave, smatra za poremećaj. Dok neki smatraju da jeste,
pojedini su mišljenja da su to ljudi koji imaju malo drugačiju prirodu od ostalih.
“U svakom slučaju radi se o pojavi na koju treba obratiti pažnju. Potrebno je utvrditi da li se radi samo o nedostatku pažnje ili manjku aktivnosti. Često se malo
živahnija ili povučenija djeca svrstavaju u dijagnozu ADHD a to u stvari nisu, ali ako se detaljnom analizom utvrdi niz simptoma, onda sa takvom djecom treba raditi
kako bi se socijalizovali”, kaže psiholog Vedrana Malić iz Centra za mentalno zdravlje u Srpcu.
