UTJEHU ZA ZAVIČAJEM PRONAŠLA NA RIJECI: Najpoznatija žena ribolovac na Savi (FOTO)
Dragica Mitrović koja je u Gradišku doselila iz Pakraca u susjednoj Slavoniji, više od dvije decenije se ne odvaja od rijeke.
Ona je u širokim savskim talasima našla utjehu za rodnim krajem, kućom i imanjem izgubljenim početkom rata.
Dragica je podijelila gorku sudbinu izbjeglica iz ovog dijela Hrvatske, sunarodnika koji su, kako reče, našli novo utočište u gradiškom kraju, sa bosanske strane rijeke.
Godinama je radila u tekstilnoj industriji, voljela krojački posao, vjerovala da će u Pakracu zaraditi penziju, a onda se bezbrižno igrati sa unucima.
– Moje snove razorile su granate, rat i bježanija glavom bez obzira. Sve je nestalo kao balon od sapunice. Suprug, dvojica sinova i ja smo samo željeli da se živi domognemo savskog mosta u Gradiški i odemo što dalje od ludila i zapadnoslavonskog ratnog pakla – prisjeća se Dragica nakon uspješnog ribolovačkog jutra, tegobnih vremena početkom posljednjeg rata.
Umorna je, veli, ali zadovoljna što se ponovo skućila, sačuvala porodicu, stekla unuke, našla novi životni smisao.
– Bilo mi je, te već davne 1991. godine veoma teško, ne mogu vam opisati svoju bol. Onda mi je brat Petar preporučio da nabavim ribolovački štap i udicu i da odem na Savu, da probam tako pomoći sama sebi – prisjeća se Dragica svojih ribolovačkih početaka.
Od tada je mnogo puta napunila mrežu različitim vrstama ribe, ali i ranjenu dušu novim životnim optimizmom, vjerom da može ponovo od početka, odlučno i hrabro boriti se za nove ideje i ciljeve.
– Rijeka i ribolov su me sačuvali, izliječili od trauma, pomogli da prebrodim najteže trenutke, dane i godine. Ovde sam se smirila, opustila i zavoljela neki novi svijet. Nikada prije dolaska ovamo nisam ni pomislila na ribolov a sada mi je nezamislivo bez rijeke i udice – priča Dragica u društvu dvojice mladih zaljubljenika u iste teme, u Savu i njen bogati podvodni svijet gdje caruju smuđevi, šarani, somovi i druge vrste ribe skrivajući se u dubokim virovima ali i plićacima, na dohvat štapova i udica.
U društvu studenata
Dvojica mladića, studenata, provode mnogo vremena sa, kako je od milja oslovljavaju, babom Dragicom, pričaju da je sa njom uvijek lijepo družiti se i razgovarati.
– Baba Dragica je mnogo zanimljiva, ima uvijek neku priču koja nas osvoji pa satima debatujemo čekajući da se na udicu zakači kakav kapitalac – priča Puzić, student Pravnog fakulteta u Banjaluci.
