SEDAM DECENIJA POLOŽAJNIK: Tihomir će i ovog Božića prvi da obraduje svoje rođake
Tihomir Ujić (85), iz sela Podgaj kod Rogatice, po 71. put će kao polažajnik na Božić, sutra, u ranim jutarnjim časovima, prvi ući u kuću rođaka Rada Ujića i njegovih ukućana uz tradicionalno posipanje žitom uz pozdrav ”Mir Božiji – Hristos se rodi”.
Biti polažajnik je čast i privilegija koja se najčešće povjerava dragim, mladim i perspektivnim muškim potomcima iz najbliže rodbine, piše 058.ba
Upravo sve te uslove, prije 71 godinu, ispunjavao je Tihomir Ujić (85) kada ga je nakon smrti oca Gojka prvi put na Božić davne 1946. „imenovao“ za položajnika stric Svetozar, zvani Jovan.
– Čast da budem položajnik došla mi je nakon što mi je otac Gojko poginuo pred kraj ratne 1945. Već naredne godine kao najstarije od troje djece moga oca, stric, kome je moj otac bio takođe dugogodišnji položajnik, zatražio je od moje majke Mileve da ja pođem očevim putem i budem mu položajnik, kao vjesnik dolaska Božića – ispričao je Tihomir.
“Pjevac nije probudio strica”
– Iako mlad i neiskusan, jer sam imao svega 14 godina, u opančićima i slabo odjeven, prihvatio sam se ove obaveze. U početku stric me je varao i prvi posipao žitom, uglavnom zrnevljem ječma ili zobi. Ali, vremenom i ja sam se izbirikao i sve češće sam ga iznenađivao i prvi posipao žitom. To nadmudrivanje iz godine u godinu prerastalo je u pravo takmičenje ko će koga iznenaditi i prvi posuti žitom. Otišlo se dotle da je stric zbog toga što nije imao sat u kući, a budilo se i ustajalo na treći poj pijetlova oko tri sata noći, svog pijetla uveče unio u kuću da ga obavezno probudi. Na njegovu žalost, pošto je promjenio mjesto spavanja, pjevac tu noć se nije uopšte javio i ja sam došao do stričeve kuće, a ukućani su još spavali. Kad sam pokucao na vrata nastala je prava frka. Da nije bio Božić i pečena zaoblica, kako se kod nas zove ispečeno jagnje na ražnju, pjevac bi sigurno završio u bakraču – sa smijehom se seća Tihomir.
Tihomir kaže da on kao položajnik ima svoje obaveze.
– Prvo sjednem pred vatru. Dok smo bili siromašniji domaćica bi me zagrtala ponjavom, a kasnije dekom ili jorganom. Ja kao polažajnik stavljam u vatru preostale badnjake koji se kod nas zovu veseljaci. Obavezno se to radi u rukavicama, jer gole ruke, bez rukavica, slute na golo ljeto. Mašom na ognjištu, a kasnije mašicama u šporetu udara se po nagorelim badnjacima uz blagoslov domaćinu i ukućanima u stilu: koliko varnica, toliko u domaćina u kesi parica, u kući dječice, ovaca i druge stoke u toru, zdravlja i veselja u kući itd. Na kraju, polaznik obavezno nekom paricom zakiti ognjište ili šporet – priča Tihomir.
I tako evo već 70 godina, Tihomirov stric je otišao na onaj svijet, a tradiciju nastavljaju njegovi sinovi Rade i unuk Nemanja.
– Domaćin i polaznik obavezno naiskap piju po jednu veću čašu rakije uz ukrštanje ruku. Ta čašica zna i „oboriti“ domaćina ili polaznika, ovisno od toga koliko je koji predhodno popio. Meni se, koliko se sjećam, nije dešavalo da završim pod stolom, ali sam sa dolaskom kući uvijek dobro spavao – priča Tihomir.
Kum pa položajnik
Pored kuma koji se u svakoj srpskoj i pravoslavnoj porodici posebno cijeni, u porodicama Sarajevsko-romanijskog kraja na drugom mjestu je položajnik. Svojevremeno domaćice kuće uz svaki dolazak kuma i polažajnika cjelivale vrnčanice na opancima, koljeno, rame i tek onda obraz, obavezno tri puta. Taj običaj najvećim djelom sada je napušten. Sada se cjeliva samo obraz.
(058.ba)
