Srpska pravoslavna crkva i vjernici u petak 6. januara proslavljaju Badnji dan, dan uoči Božića koji predstavlja uvod u najradosniji hrišćanski praznik – Rođenje Isusa Hristosa.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan siječe i pali. Badnji dan i Božić su nerazdvojni, ne samo zato što dolaze jedan posle drugog, već i zato što se dopunjavaju shvatanjima i običajima koje narod vezuje za njih.
Badnji dan je posljednji dan Božićnog posta, a dan koji mu prethodi je Tucindan. Običaje oko Badnjeg dana Srbi su naslijedili od svojih predaka i još ih poštuju. Za badnjak se siječe grana hrasta, koji je kod Slovena oduvek bio sveto drvo. Spasoje Vasiljev badnjak vezuje za slovensko božanstvo Svetovida.
U zoru, kad zapucaju prangije, domaćin kreće po badnjak
Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. Loženje badnjaka je u vezi sa ognjem i ognjištem. Loženje badnjaka je središnji element simbolike rađanja novog sunca, jer je i Badnji dan odmah posle kratkodnevnice. Mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a pregršti varnica bacane u nebo su najavljivale mnogo roda i prinosa.
Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. Zavisno od krajeva, birani su različiti badnjaci. U istočnoj Srbiji biran je cer; na zapadu, zavisno od kraja, su to hrast ili bukva; u smedrevskim selima se ne siječe drvo za badnjak, već grana hrasta. Broj badnjaka takođe varira zavisno od kraja. Negdje se siječe jedan badnjak, negdje dva ili tri a ponegdje i devet, a negdje onoliko badnjaka koliko ima muškaraca u kući.
Badnjaku se prvo nazove dobro jutro
Prije sječenja drvetu se nazove “Dobro jutro”, čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici. Zatim se drvo posipa žitom, a u nekim krajevima mu se daruje kolač posebno umiješen za tu priliku. Drvo se ne smije dodirnuti golim rukama, pa čovijek koji ga siječe navlači rukavice.
Drvo se uvijek zasijecalo sa istočne strane jer je trebalo da padne na istok. Onaj ko je sjekao badnjak, trudio se „da se drvo ne muči“ tj. da se obori iz jednog udarca ili najviše sa tri. Ako drvo ne padne ni posle trećeg udarca, mora se kidati rukama jer više udaraca nije dozvoljeno.
Magična moć prvog ivera, liječi bolesne
Prvi iver koji se odvaja od badnjaka ima takođe magičnu moć. Pazilo se da ovaj iver ne padne na zemlju, pa je sa onime ko siječe badnjak išao još jedan muškarac da uhvata prvi iver. Stavljanjem prvog ivera od badnjaka u karlicu vjerovalo se da će pomoći da se u njoj skuplja kajmak debeo kao iver, ili, ako se stavi na košnice onda niko neće moći pčelama da naudi, a vjerovalo se i u ljekovitost vode u kojoj je prvi iver potopljen pa su je oboljeli pili radi ozdravljenja. Negdje, opet, taj iver stavljaju u košarnik da živina bude uvijek na okupu, a negdje pod kvasac sa željom da u kući sve raste kao kvasac. Kada se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, osloni ih na kućni zid pa tek s prvim mrakom ga unosi u kuću i stavlja na ognjište.
Badnjak pa pečenica
Kad donese badnjak, domaćin onda sprema pečenicu koja se kolje ili utuče na Tucindan. Obično je to prase, rijetko jagnje jer ih u vrijeme Božića nema, a ponegdje ćurka ili guska.
Narodna vjerovanja i običaji
– Na Badnji dan ništa se ne pozajmljuje iz kuće, a ako je šta ranije pozajmljeno, to se traži nazad, jer se ne valja da ono što pripada kući bude van nje na Božić.
– Na Badnji dan uveče se stoka pospe solju, žitom i projom da se sačuva od čini.
– Ako na Badnji dan bude oblačno, biće rodna godina.
– Ako se na Badnji dan nakupi dosta pepela na badnjaku koji gori na ognjištu, vjeruje se da će zima biti jaka sa dosta snijega.
– Ako varnice iz badnjaka iskaču same iako niko ne džara po vatri, vjeruje se da će biti dosta meda.
Običaji u Vojvodini
U Vojvodini se djeca okupljaju predveče, prije večere, prazne đačke torbe i idu u korinđanje. Ovaj običaj je veoma sličan koledarskim običajima kod drugih naroda. Mali korinđaši obilaze domove u komšiluku i pjevaju (korinđaju) pjesmice kojima najavljuju radostan dolazak Božića i od domaćina očekuju da ih daruje. Domaćini kuće daruju decu jabukama, slatkišima, kolačima, suvim voćem, orasima, a rjeđe novcem (to je novija izmišljotina).
Svečani trenutak unošenja badnjaka
Pred veče domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju Ko je? odgovara Badnjak vam dolazi u kuću. Potom mu domaćica otvara i obraćajući se badnjaku govori Dobro veče badnjače! Domaćin stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću, i pozdravlja ukućane riječima Srećno vam Badnje veče, na šta ga ukućani otpozdravljaju sa Bog ti dobro dao i sreće imao, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.
Noseći badnjak domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a domaćica i sva djeca idu za njim pijučući kao pilići. Domaćin obilazi sve uglove doma bacajući po jedan orah u svaki ugao, što se smatra žrtvom precima. Ostali orasi i lješnici se ostavljaju i u slami ispod stola i najčešće se jedu sa medom. Orasi koji su u uglovima niko ne uzima.
Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica, unosi slamu i raznosi je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gdje će biti postavljena večera. Pri tome onaj ko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Preko slame se postavlja stolnjak jer se služi i jede na podu. Stolice su iznijete iz kuće i sjedi se na slami.
Posle Božića, tačnije na treći dan Božića (Sveti Stefan), ova slama se nosi u obor, štalu ili ambar, a njome su i obavijali voćke da bi bolje rodile.
Badnjak se cjeliva
Badnjak se cjeliva, maže medom i stavlja na ognjište. Kada je badnjak stavljen na ognjište, prema njemu se moralo ponašati kao prema živom biću: kitili su ga zelenim granama, ljubili, ali i prelivali vinom, posipali žitom… Običaj nalaganja badnjaka na vatru vrlo je star i pominje se u pisanim izvorima još 1272. godine, gdje se u jednom dokumentu bilježi da su na Badnje veče dubrovački brodovlasnici prinosili knezu panj-ceponem i nalagali ga na vatru .Sa druge strane, u smederevskom kraju na primjer ne postoji običaj nalaganja badnjaka, osim možda u kućama doseljenika sa drugih strana.
Koliko iskrica toliko parica, pilića, košnica…
Djeca džaraju vatru odnosno grančicama raspaljuju i čačkaju vatru izazivajući pregršti varnica i iskri govoreći koliko iskrica toliko parica, pilića, košnica … nabrajajući svu stoku i živež čije se blagostanje priželjkuje.
Negdje se uz badnjak u kuću unosi i pečenica i govori „Dobro veče, čestiti vi i badnje veče“ a ukućani odgovaraju „Dobro veče, čestiti vi i vaša pečenica“. Posle završetka ovoga domaćin okadi cijeli dom i večeru, zapali svijeću i pristupa se badnjoj večeri.
Negdje se za Badnje veče mijesi česnica, badnjački kolač, bez kvasca sa orasima i mazana medom. Česnica se za večerom lomi, a ne siječe. U svrljiškom kraju se pravi badnjidanski obredni hljeb „njiva“ na kome je ukras urađen u obliku zmije, koja je u vezi i sa kultom mrtvih ali u nekim situacijama ima veze i sa rodnošću godine. Obredni hljebovi koji se mijese badnjega jutra su u tijesnoj vezi sa magijskom vjerovanjima u vezi plodnosti.
Na Kosovu i Metohiji se za Badnji dan spremao poseban kolač koji se iznosio na kućni prag i ritualno nudio vuku. Vuk je, inače, posebno poštovano mitsko biće u starih Srba.
Posno za Badnji dan
Badnja večera je posna trpeza/posna, ali je trpeza bogata. Treba da obiluje jelom i pićem da bi i nova godina bila rodna i puna izobilja. Nekim jelima se pridavao poseban, magijski značaj, koja su i obavezna: med, bijeli luk (koji ima amajlijsko značenje), pasulj, kupus, riba, voće (orasi, lješnici, jabuke, suve šljive). Večera protiče u miru i tišini. U badnjedanskoj noći peče se božićna pečenica, namijenjena sutrašnjem danu – Božiću.
Jakova voda
Voda koja se zahvati u badnjedanskoj noći, prije izlaska sunca, takođe se pridaje magijsko značenje. U nekim krajevima se ona zove „jakova voda“. Prije zahvatanja vode, izvor, rijeka ili bunar daruju se žitom, novcem ili voćem. Vodu pozdravljaju sa dobro jutro vodice i srećan ti Božić. Po pravilu je zahvataju djevojke a njome se umivaju svi članovi domaćinstva po starješinstvu i svako daruje djevojku koja ih poliva. Ovom vodom se mijesi česnica i nad njom se moli domaćin za zdravlje porodice, a djevojka koja nosi vodu moli se da u njoj vidi lik momka za koga će se udati.
Zašto baš badnjak?
Običaj sječenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak Zvijezde da se rodio Hristos Spasitelj, nasekli granja i ponijeli ga u pećinu da nalože vatru i ogriju Hrista i njegovu majku. Badnjak, dakle, predstavlja ono drvo koje je Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak, dalje, nagovještava i drvo Krsta Hristovog. Posipanje žitom na Badnji dan i Božić jeste sjećanje na žito koje je Majka Božja, kada joj se rodio sin, bacala stoci koja je bila u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hrist ležao. Slama u domu se tumači kao sjećanje na to da se Isus Hrist rodio na slami.
Uz Badnji dan je vezano nekoliko poslovica…
Nije svaki dan Badnji dan, znači da je na badnji dan velika sreća, što drugih dana u godini ne mora biti
Vezani su ko Božić i Badnji dan, govori se za one koji su nerazdvojni
