Dok mnogi čekaju da posao pronađe njih ili šansu traže negdje drugdje, postoje i oni koji su sebi posao sami pronašli.
Mnogi od njih rade i za strane kompanije, ali ostaju u Srpskoj. Nemaju ni šefa, ni radnog vremena. IT i stručnjaci za digitalni marketing, veb dizajneri – honorarci virtuelnog svijeta imaju posla, ali ne i zaposlenje, a država ih još ne prepoznaje.
Koliko efektivnog rada toliko novca, što veći kvalitet to bolja zarada – tako to izlgeda u svijetu frilensera.
On je završio grafički dizajn, bavi se logo brendingom, iz Banjaluke radi za strane kompanije i u Srpskoj nije registrovan.
“Prvi plan je u narednih godinu dana stvoriti dovoljno sigurnosti da mogu sada odlučiti otići u Rusiju, Njemačku, nije bitno i da ne moram da se brinem, da mogu raditi odatle, da mi je laptop i da mogu putovati”, navodi Logo brending.
Domaći pravni okviri ljude poput njega ne prepoznaju. Posao koji radi iz sobe kada razvije, planira registrovati u Estoniji, jer ta zemlja je danas meka IT industrije u Evropi, i u njoj su IT stručnjaci oslobođeni poreza.
“Vjerovatno bi prije preko toga prijavio svoj biznis, pa određeni dio uplaćivao radi sebe, nego što bi prijavio ovdje firmu i plaćao poreze, jer mi je to isplatnije”, navodi Logo brending.
Koliko je IT sručnjaka koji rade iz udobnosti svojih soba nije poznato. Da ih ima mnogo, najbolje znaju u kovorking kancelarijama – otvorenim prostorima koje nude simulaciju radnog okruženja.
U državi u kojoj je oko 67 odsto mladih nezaposleno, svoj posao našao je Aleksandar Čičić. Sada je direktor jedne od prvih agencija za digitalni marketing u Banjaluci.
I sam se uvjerio koliko je opterećenje činjenica da ih nema u pravnim okvirima.
– Sa jednim knjigovođom smo imali prblem da opravdamo sponzorisanje na Fejsbuku, iako je to veliki trošak, oni se sa tim nikako nisu susretali – kaže Čičić, suosnivač i direktor agencije Didživoks.
Ni Miroslav Ivković nije htio čekati platu, već je novac odlučio da sam zaradi. Programiranjem se bavi već nekoliko godina i od toga prilično dobro živi. Svoj posao je registrovao, ali u Srbiji.
– Trenutno radim za jednu američku kompaniju. Posao sam našao preko jednog kolege koji već duže radi za njim. Mogu reći da sam jedan od rijetkih koji nije u sivoj zoni – kaže programer Miroslav Ivković.
Da je statistiku za ove ljude, zbog prirode posla koji rade, teško napraviti saglasni su i nadležni. Ipak, smatraju, država bi trebalo da u IT sektoru prepozna potencijal.
– Ne misim da bi se to trebalo striktrno regulisati, ali bi trebalo da Poreska uprava i Ministarstvo finansija iznađu način da evidentiraju takve poslove i na osnovu toga naplate svoja potraživanja – kaže Srđan Rajčević, direktor Agencije za informaciono društvo Republike Srpske.
IT sektor je jedan od najbrže rastućih i prilično zdrava grana privrede. Tražnja za talentovanim i kvalitetnim slobodnjacima postoji. Fleksibilnost i sloboda jesu prednosti, ali druga strana medalje u frilensingu je i to što je u najvećem broju slučajeva riječ o radu na crno, ali samo zato što država ne prati razvoj interneta.
(RTRS)
