Iako danas imamo razvijenu tehnologiju, poboljšanje života u svakom segmentu i nikad veća naučna dostignuća – ljudi su i dalje jednako praznovjerni kao i prije nekoliko stotina godina. Petak 13. jedan je od najpoznatijih praznovjernih fenomena današnjice.
S obzirom na gore navedene stvari i dalje ostaje sumnjivo zašto smo skloni vjerovanju u neke stvari koje nemaju podlogu u stvarnosti.
Danas se grade zgrade i hoteli bez označenog 13.sprata, neki od istih nemaju niti sobu koja nosi broj 13. U nekim gradovima i državama ne postoje tramvaji i autobusi sa brojem 13. Razlog tome je pokušaj izbjegavanja navodne nesreće koju taj broj nosi, a neki ljudi imaju toliki strah od toga dana da postoji i stručni naziv za fobiju od petka 13. – paraskavedekatriafobia.
Ljudi i dalje odbijaju vjenčati se na taj datum, odbijaju letjeti avionom, rađati djecu ili planirati neki važan događaj. Postoji li zaista nešto u tom datumu i vežu li se uz njega nesreće kao i porijeklo samog praznovjerja?
Strah od petka 13. postoji već vijekovima
Kulturalni antropolozi, etnolozi i folkloristi nisu uvijek složni kada je riječ o porijeklu praznovjerja vezanog uz broj 13 i petak. Ipak, ono u čemu se slažu jeste to da taj strah seže nekoliko vijekova u prošlost, najčešće u doba srednjeg vijeka iako neki idu i dalje, sve do biblijskih vremena.
Neki od njih smatraju da nesreća broja 13 započinje od trenutka kada je trinaesti gost na Posljednjoj večeri izdao Isusa. Riječ je, naravno, o Judi Iškariotskom čija je izdaja bila uzrok Isusovog razapinjanja na krst u petak. Cijeli srednji vijek obilježen je praznovjerjem da su broj 13 i petak nosioci nesreće.
Izbjegavanje i strah od broja 13 nije svojstveno samo judeo – hrišćanskim kulturama. Ova pojava bila je prisutna i kod starih rimljana.
U srednjem vijeku bilo je rašireno vjerovanje da je broj 13 povezan sa vješticama. Navodno se klan vještica sastojao od 13 osoba. Dalje, vjerovalo se da vještice izvode svoje rituale u vlastitom računanju godina koje završava sa trinaestim punim mjesecom.
Postoji i srednjovjekovna legenda o tome da ako 13 ljudi sjedi za večerom da će jedan od njih u sljedećih godinu dana umrijeti.
Još jedna o takvih legendi je da ukoliko imate 13 slova u svome imenu (zajedno sa prezimenom) imaćete tzv. Đavolju sreću pa se kao argument ovoj tvrdnji navode Jack The Ripper, Charles Mason, Theodore Bundy, Albert de Salvo.
Kod starih Egipćana broj 13 predstavljao je nešto sasvim drugo. Oni su smatrali da se život sastoji od 12 faza i da je trinaesta simbolizovala fazu zagrobnog života. Broj 13 kod njih je dakle bio simbol smrti ali ne propadanja i nestajanja nego zagrobne slave. Smatra se kako se nakon nestanka staroegipatske civilizacije taj broj prenio u druge kulture kao broj koji označava smrt.
Drugi izvori pak nagađaju da je strah od broja 13 nastao iz patrijarhalnih društava i religija, jer je broj 13 predstavljao ženstvenost. Broj 13 bio je cijenjen u predistorijskim religijskim kultovima kao simbol božice jer je odgovarao broju menstrualnih ciklusa u godinu dana (13X28 = 364).
Drevni hindusi su smatrali da je 13 ljudi okupljenih na jednom mjestu uvijek simbol nesreće.
U drevnom Rimu, petak je bio dan za smaknuća.
Najpoznatija legenda
Jedna od najpoznatijih teorija o nesreći koju nosi petak 13. potiče iz ne tako davnog doba, a vezana je uz smrt vitezova Templara. Borbena sila koja je vladala Evropom oko 200 godina, poznati red vitezova posvećenih Bogu koji su vodili ratove za Svetu zemlju protiv islamskih ratnika, postali su toliko moćni da su ih evropski kraljevi i pape smatrali velikom opasnosti za njihov tron te da je njihovo djelovanje dovelo podjednako do pada moći Crkve i srednjovjekovnih kraljevstava, pa se organizovala urota protiv Templara.
13. oktobar 1307. bio je tako neslavan dan da će petak 13. postati sinonim za nesreću i zlu kob.
Prema nagovoru Pape, službenici kralja francuske Filipa IV. proveli su masovna hapšenja Templara, te su njih nekoliko hiljada bacili u lance, optuživši ih za herezu, bogohuljenje, razne prestupe i homoseksualnu praksu. Niti jedna od ovih optužbi nikada im nije dokazana, a Templari su unatoč tome pretrpjeli velika mučenja, torture, prisilna priznanja prekršaja, a veliki dio ih je mučen i spaljen na lomači.
Iako je očito kako je riječ o praznovjerju, naučnici su se pozabavili ovim pitanjem.
Stručnjaci za statistku i obradu podataka u više navrata su isticali kako ne postoji nikakva statistički značajna veza sa petkom 13. i nesrećama.
Broj nesreća, posjeta bolnicama, policijskih i vatrogasnih intervencija na ovaj datum nije ništa izraženiji nego na bilo koji drugi dan. Taj podatak dovoljno govori o tome koliko zapravo nesreće ima u tom danu – jednako koliko i u svakom drugom.
Znanstvenapanorama
