PREMINULA BAKA CENKA: Odlazak žene koja je pamtila čak i Balkanske ratove
Najstarija Beograđanka, Jelisaveta Veljković, preminula je u 113. godini u svom domu na Senjaku.
Jelisaveta Veljković rođena je 18. jula 1904. godine u Ravnoj Gori (Gorski Kotar), u Hrvatskoj.Na svijet je došla kao drugo od sedmoro djece u italijansko-austrijskoj porodici pod imenom Vicencija Kufner. Udajom za Beogradjanina Stanislava Veljkovića, dekoratera Narodnog pozorišta, Vicencija je prihvatila pravoslavlje i dobila novo ime, Jelisaveta.
Baba-Cenka, kako su je zvali, za sobom je ostavila sedmoro djece, desetoro unučadi, 13 praunučadi i jednu čukun-unuku. Imala je ukupno dvanaestoro djece.U Beograd se doselila poslije formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i u njemu živjela sve do smrti.Kako navode članovi njene porodice, prvi veliki događaj koji je Jelisaveta zapamtila u novom gradu bilo je vjenčanje kralja Aleksandra Karađorđevića 1922. godine.Sjećala se i atmosfere u roditeljskom domu kada je Austro-Ugarska 1908. godine anektirala Bosnu, dobro je upamtila izbijanje Prvog svjetskog rata i atentata Gavrila Principa na austrougarskog prestolonasljednika Ferdinanda.
Bila je savremenik mnogih događaja – Balkanski ratovi, Prvi i Drugi svjetski rat, Obznana, Rezolucija Informbiroa, Tršćanska kriza… do NATO bombardovanja 1999.”U Beograd sam došla sa 16 godina trbuhom za kruhom. Bio je to lijep i veliki grad, ali sasvim drugačiji od sadašnjeg modernog Beograda. Ovdje sam upoznala muža Stanislava Veljkovića. Sa njim sam izrodila 12 djece i zauvijek ostala u njemu”, govorila je Jelisaveta o svom dolasku u prestonicu nove države.U poznim godinama mnogi su od baba-Cenke tražili recept za dug i srećan život.
“Nema recepta za dug život. U svom životu sam samo jednom bila bolesna. U porodici sam imala više stogodišnjaka. Kada sam uz Božiju pomoć kao mlada pregurala opaku bolest, djeca su mi bila najveća radost i potpora u životu. Sa mužem Stankom, starim Beograđaninom, živjeli smo skromno i lijepo. Djeca su uvijek morala da imaju pet obroka dnevno, a meni i mužu šta je ostajalo”, govorila je baba-Cenka.
Ona je preminula u svom domu prije dva dana, a sahranjena je na beogradskom Novom groblju.
(Alo)



