Vreća kupusa u Banjaluci košta od tri do pet KM, a može se pazariti čak i za marku, ali iskusne domaćice to ne preporučuju.

Čak i trgovci priznaju da najjeftinija roba „nije nešto“ i da je bolje platiti kupus nešto skuplje, nego zbog nekoliko maraka ostati bez sarme.

– Ovaj kupus stoji dugo, ako ga ne prodam marku po vreći baciću ga svinjama. Dobar kupus košta najmanje četiri marke – kaže iskusni pijačar iz Lijevča.

Trgovac Nenad Makivić upozorava potrošače da ne čekaju kraj novembra i dodatno sniženje, jer bi mogli ostati bez kupusa.

– Realno bi bilo da vreća od desetak kilograma „varaždinca“ košta od pet do sedam KM, a sa četiri KM poljoprivrednici su na granici rentabilnosti. Ako bi cijena pala, kupus se ne bi isplatilo dovoziti na pijacu, pa bi ga seljaci zaoravali – kaže Makivić.

Podsjeća da je 2013. cena kupusa pala ispod tri marke po vreći, u Lijevču i Semberiji zaorano na desetine hektara ovog povrća.

Kupus je ove godine, kao i drugo domaće voće i povrće, odličnog kvaliteta, a cijene stabilne. Nakon poplava 2014. kupus je dostigao rekordnu cijenu. Vrećica sitnih glavica upitnog kvaliteta koštala je i do 18 KM.

Varaždinac

„Varaždinac“ se u Krajini smatra najboljim kupusom za kiseljenje, dok istočno od Prnjavora svi kisele „futoški“ kupus. Trgovci tvrde da je u pitanju tradicija, a ne razlika u kvalitetu.

(blic.rs)