Okidač za osmijeh su pozitivne emocije, ali ponekad se ljudi smiješe jer smatraju da se to očekuje od njih ili da zavaraju nekoga svojim ponašanjem. Neurolog objašnjava kako uočiti razliku.
Pomisao na to da se neko lažno osmjehuje kod većine ljudi izaziva nelagodnost zbog doživljaja tog čina kao vrste licemjerja.
Problem je što je vrlo teško uočiti lažan smiješak, ali neurologija može da nam pružiti dobar uvid u tu razliku.
Još 1862. godine francuski je neurolog Gijom Dišen istraživao vrste ljudskih osmijeha i analizirao koje sve mišiće uključuje ovaj proces. Otkrio je da se kod lažnog i pravog osmijeha aktiviraju sasvim različite grupe mišića lica.
Iako svaki osmijeh zahtjeva stezanje mišića oko usta, najveća se razlika zastupljena je u mišićima oko očiju, nazvanih orbicularis oculi.
Kod istinskog osmijeha dolazi do kontrakcije tih mišića, pa se koža lica povlači uz oči.
S druge strane, kod forsiranja osmijeha prisutan je rad mišića u svakom obrazu koji se nazivaju risorus, javlja express.hr/B92. Time se usne formiraju u pravi oblik osmjeha, ali izostaje stezanje mišića oko očiju.
Pogledajte prave i lažne primjere na video-snimku istih subjekta.
Na njegovim obrazima postoje brazde, ali ih nema oko očiju.
