Iako na gradskom groblju u Banjoj Luci ima oko 35 odsto grobova za koje nije plaćano održavanje groblja, a koji se smatraju "napuštenim", nije izvršena ekshumacija niti jednog od njih, te u spomen-kosturnici nema takvih posmrtnih ostataka.
Prema riječima direktora "Gradskog groblja" Željka Grbića problem je groblje u banjolučkom naselju Pobrđe. Kako je pojasnio za portal mojabanjaluka.info, zakonom je propisano šta se dešava ukoliko se duži period ne plaća godišnje održavanje groblja čija cijena je od 2009. godine ista – 24 KM.
– To je definisano Zakonom o grobljima i pogrebnoj djelatnosti. Ako neko više od deset godina ne plaća održavanje groblja, uprava putem javnih sredstava zatraži da se jave članove ukopanog na određenoj parceli i grobnom mjestu zbog neplaćanja održavanja groblja – pojasnio je Grbić za mojabanjuka.info.
Kako on dodaje, ukoliko se u određenom roku niko od članova porodice ukopanog ne javi, te ukoliko oni nisu u mogućnosti da pronađu te osobe na upisanim adresama, grob i grobno mjesto se smatraju napuštenim.
– Onda se ide u postupak ekshumacije tijela, obavijesti se gradska sanitarna inspekcija koja odrede termin iskopavanja. Tijelo se zatim ekshumira, a posmrtni ostaci se stave u spomen-kosturnicu, te se evidentiraju – rekao je Grbić.
On ističe da iako na gradskom groblju u Pobrđu ima oko 35 odsto grobova za koje nije plaćano obavezno održavanje, ali da ni jedan od njih nije ekshumiran.
– Ne mogu da tvrdim, ali mislim da u cijeloj Srpskoj nema takvih slučajeva. Osjetljiva je tema. Ali, ima slučajeva ekshumacije na lični zahtjev članova porodice – kazao je Grbić.
U tim slučajevima, pojasnio je on, grobno mjesto se oslobađa. Grbić ističe da plaćanje održavanje groblja se odnosi na redovno košenje i uređenje samog groblja, ali ne i groba.
Kada je riječ o slobodnim grobnim mjestima, Grbić je rekao da je na Pobrđu kapacitet izvjesno vrijeme popunjen, osim u situacijama kada neke porodice na ličnu inicijativu ekshumiraju tijelo zbog preseljenja i sličnih situacija.
– Na centralnom gradskom groblju u Vrbanji završena je prva faza u kojoj je sređena i isparcelisana četvrtina zemljišta predviđenog za groblje. Trenutno je na njemu sahranjeno oko 2.300 osoba, a kapacitet slobodnih mjesta dovoljan je za, otprilike, narednih godinu i po – rekao je Grbić za mojabanjaluka.info.
Prema njegovim riječima, kada je riječ o kapacitetu groblja u Vrbanji, ono je predviđeno za ukopavanje preminulih u narednih 35 do 40 godina.
Prema njegovoj procjeni, samo u užem dijelu grada Banjaluka, uz dva gradska groblja, ima još 40 grobalja, a u širem području više od 400.
U velikom broju su seoska groblja najčešće su predviđena za sahranjivanje mještana ili starosjedioca, tako da su ili besplatna ili su cijene mjesne ili vjerske zajednice same formirale, na gradskim grobljima je situacija drugačija. Kako kaže Grbić, cijena grobnog mjesta je 1.400 KM.
– To podrazumijeva uređeno grobno mjesto u koje se mogu ukopati dvije osobe vertikalno. Ova cijena je ista od osnivanja groblja 2014. godine u Vrbanji nepromijenjena – rekao je Grbić.
Kada je riječ o cijeni sahrane jedne osobe, kako tvrdi Grbić, ona iznosi oko 1.000 KM ne uključujući grobno mjesto.
– Bitno je napraviti razliku između smrti nastale prirodnim putem ili putem zaraze u kojoj je procedura nešto drugačija. U slučaju prirodne smrti, dan u mrtvačnici košta 45 KM, a uz sanduk, krst i pripremu pokojnika sve košta oko 1.000 KM – rekao je on.
Ističe da porodici penzionera koji su uplaćivali Udruženju penzionera tri KM članarine, Udruženje daje 500 KM, a Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, jedinica u Banjoj Luci, isto daje 500 maraka.
U ovu računicu nije uzet u obzir zadušni ručak, koji je pravoslavni običaj, kao ni cijena spomenika.
Kolika je stvarna cijena sahrane?
Prema našim informacijama, smrt osobe porodicu može koštati i više od 5.000 maraka. Prema riječima jednog Banjolučanina, samo ručak po osobi se plaća oko 20 maraka, a od pokojnika se oprostilo više od stotinu prijatelja i rođaka.
– Nakon smrti mog brata, zadušni ručak nas je izašao oko 3.000 KM. Grob, grobnica, kovčeg i sve ostalo koštalo je više od 4.500 maraka. Mislim da se ispod 5.000 maraka niko ne može sahraniti kako treba – tvrdi on.
Da je sve teže ispratiti na vječni počinak najmilije potvrdila je i jedna Banjolučanka koja je nedavno imala smrtni slučaj u porodici.
-Teška su vremena, sve je poskupjelo. Nas je sahrana oca koštala oko 3.000 maraka, ali bez spomenika – kazala je ona i dodala da je njena porodica odlučila da promijeni običaje.
Kako kaže, u ovim vremenima najmanje šta treba je da se troši novac na cvijeće koje će uvenuti.
– Kome smo mogli, javili smo da ne nose cvijeće, te da novac koji su namijenili za vijence stave u kutiju. Mi smo ocu kupili suzu i stavili na kovčeg – rekla je ona za mojabanjaluka.info.
Dodala je da je bilo onih koji su i donijeli cvijeće zbog vjerovanja i običaja, ali da je veliki broj prijatelja ispoštovalo njihovu želju. Ističu da im novac nije bio potreban jer žive u inostranstvu, te su ga dali svešteniku iz parohije da podijeli mještanima u selu kojima je potrebniji.
J. Stanić
