STEFAN SIMONOVIĆ, STUDENT AVANTURISTA: Sreću čine male stvari
Da se bogatstvo ne mjeri novcem, nego mjestima koje ste posjetili i kulturama koje ste upoznali, najbolje potvrđuje Stefan Simonović (26)
student mašinstva iz Trstenika i avanturista. Za nekoliko godina, obišao je Indiju, Mjanmar, Kambodžu, Vijetnam,Tajland, Etiopiju…
– Uglavnom proputujem zemlju od juga ka sjeveru i zadržim se koliko mi mogućnosti dozvoljavaju. U jednom mjestu se zadržim dva do tri dana – priča ovaj mladić.
Ta putovanja su ga, tvrdi, naučila da cijeni mnogo bitnije stvari od onih koje današnjica nameće.
– Naučio sam da čovjek može biti srećan, a da mu nije potrebno ništa materijalno za to. Spavao sam na krovu u jednom Hindu selu, kod porodice gdje njih petoro živi u jednoj sobi i spava na jednom krevetu, a pritom su srećni. Čini mi se da srećnije ljude nisam upoznao. Dočekali su me kao najrođenijeg – prisjeća se Stefan.
Na putovanjima je spavao pored aktivnog vulkana, prisustvovao predbračnoj ceremoniji afričkog plemena, proveo mjesec bez vode i struje, pojeo škorpiju. Njegove destinacije su mjesta u kojima se život znatno razlikuje od života koji živi većina zapadnjaka.
– Najviše su me iznenadili kremiranje preminulih pored rijeke Gang u Indiji, ceremonija preskakanja bikova na jugu Etiopije, gde se devojke nude kako bi ih drugi muškarci šibali štapovima , pokazujući na taj način da su hrabre i spremne za brak – kaže Stefan.
Na putovanja uglavnom ide sam, putuje lokalnim prevozom, što često može biti veoma opasno.
– Treba imati hrabrosti da se sam zaputiš u mjesta gdje vladaju neka druga pravila i gdje je drugačija kultura, gdje je normalno da svako iz plemena ima oružje i gdje život ništa ne znači, što je slučaj u Etiopiji. Mjesta gdje vlada malarija i mnoge druge bolesti – ističe on.
Najneobičnija situacija dogodila mu se upravo u Etiopiji.
– Tamo te svako vuče za rukav kako bi ti bio vodič. Nakon pokušaja da ignorišem jednog lokalca, obratio sam mu se na srpskom jeziku, rekavši mu “ne razumijem”, na šta je ponovio i odjednom počeo, na moje zaprepaštenje, da priča na srpskom. Ispostavilo se da je radio na hidrocentrali koja je bila u vlasništvu naše firme i tako je i naučio, a zna i da psuje na našem jeziku – priča Stefan.
Tokom boravka u Mjanmaru, saznao je zašto žene nose veliki broj ogrlica koje im deformišu vrat ili zašto u Etiopiji djevojke nose pločice u donjoj usni.
– Žene sa dugim vratom spadaju u pleme Kajan. Nose ovu vrstu ogrlica zato što je to stvar njihove tradicije i uljepšavanja. Vlada Mjanmara je to zabranila, jer smatraju da je to vid mučenja, pošto ih ne mogu nikada skinuti. Dok djevojka sa pločicom u donjoj usni, iz plemena Mursi, koje je inače najagresivnije pleme u Etiopiji, nosi pločice kako ne bi privlačila muškarce – ističe on.
(narodne.net)



