Zabrinjavajući je podatak da je na području grada u značajnom porastu broj djece koja su direktne ili indirektne žrtve nasilja. U odnosu na 2013. godinu, kada je bilo šesnaestoro djece žrtava nasilja, ove godine je samo u prvih sedam mjeseci taj broj porastao na 60. Navedeno je ovo u Informaciji o nasilju u porodici, koju su odbornici u srijedu usvojili na sjednici Skupštine grada.
Prema zvaničnoj informaciji Centra za socijalni rad Banjaluka, počinioci nasilja potiču iz najrazličitijih slojeva stanovništva, pa se među žrtvama sreću sve socioekonomske kategorije, a počinioci nasilja su najčešće muškarci, mada su i žene bile te koje su nasilne.
“Poslije prvog šamara osjećala sam se poniženo jer sam zbog muža jako mlada promijenila i državu. Bilo me sramota reći i najbližima, jer sam imala osjećaj i da sam zaslužila taj šamar”, ispričala nam je majka dva dječaka koja je bila žrtva porodičnog nasilja.
Dodala je da je mislila da se to nikad više neće ponoviti, ali da sada vidi da se prevarila. Godinu dana, kako je rekla, trpjela je uvrede i šamare, dok nije odlučila sa sinovima otići od nasilnika, iako joj je i prva godina bila mučna jer ju je muž uhodio i dobacivao uvrede. Kako se navodi u ovoj informaciji, posljednjih pet godina evidentirane su ukupno 1.393 žrtve porodičnog nasilja, a u većini slučajeva nasilje se ponavljalo.
U preko 1.000 slučajeva nasilni su bili muškarci, a žene u 291 slučaju. Zanimljivo je da stagnira procenat nasilja nad bivšim suprugama, ali se i dalje manifestuje u pojavnim oblicima ugrožavanja duševnog mira zbog loše uređenih odnosa djece sa bivšim supružnicima. Jedan od osnovnih vidova pomoći, kako se navodi u ovoj informaciji, je obezbjeđivanje sigurnog skloništa, pa je alternativni vid zbrinjavanja smještaj u Sigurnu kuću, u koju je posljednjih pet godina zbrinuto 70 žrtava.
Statistika u zadnjih pet godina
1.393 žrtve porodičnog nasilja evidentirane
1.000 slučajeva u kojima su bili nasilni muškarci
291 slučaj u kojima su bile nasilne žene
Predložene mjere u cilju sprečavanja nasilja
– preventivne aktivnosti usmjerene na djecu u riziku
– unapređenje prakse u okviru institucija
– javne kampanje
– usvajanje dobre prakse po uzoru na zemlje iz okruženja
– efikasniji programi za liječenje alkoholizma
– psihosocijalni rad sa počiniocima nasilja
(NEZAVISNE)
