Svjetska javnost je, čini se, isuviše brzo zaboravila nevjerovatne uspjehe srpskoj teniera, pa je opijena nedavnim uspjesima Marija i neozbiljnim pričama o vudu i tibetanskoj magiji u zapećak bacila podatak da je Srbin od 2011. osvojio 11 grend slemova.
Đoković je tako jedini legitimni nasljednik vladara prethodne decenije Rodžera Federera, jer je Rafa Nadal, nesumnjivo velikan ovog sporta, imao nesreću da svoje najveće uspjehe ostvari na prelazu iz jedne u drugu dekadu.
U ovoj, malo drugačijoj, trci za najboljeg igrača u istoriji, Novak je stao uz rame velikanima koji su dominirali prethodnih decenija – Bjernu Borgu, Ivanu Lendlu, Pitu Samprasu i Rodžeru Federeru, ostavivši iza sebe, kako piše američki „Bličer riport“, Nadala, koji ima dvije grend slem titule više od Srbina. Međutim, ako se pogledaju međusobni dueli, masters titule, nedjelje i godine završene na prvom mjestu ATP liste, jasno je zašto Đoković ima prednost u odnosu na Španca.
Čak i da ne pobjedi više ni u jednom meču, teško je vjerovati da Endi Mari, Sten Vavrinka ili neko treći iz ATP tura može u sljedeće tri sezone da toliko dominira i baci sjenku na spektakularnih nekoliko godina najboljeg srpskog sportiste.
Reklo bi se da će predstojeća 2017. godina dati odgovor na mnoga pitanja kojima se ovih dana bave teniski stručnjaci i navijači te da bi čak mogla imati važnu ulogu u pisanju novih stranica istorije bijelog sporta. Nadamo se samo da će autor tih stranica biti Novak Đoković, ne zaboravimo, posljednji osvajač sva četiri najveća teniska turnira.
(Alo)
