Loza Sv. Simeona jedna je od najvećih srpskih svetinja…
“Prema jednom predanju ona je nikla iz Nemanjinog groba, 40 dana poslije njegove smrti, znači negdje krajem marta 1200. godine (pod uslovom da je Simeon umro 1200. a ne 1199. kako se navodi u nekim izvorima).
Prema drugom predanju loza je nikla na tom istom mjestu, ali sedam godina kasnije, kad su svečeve mošti odnesene u Studenicu, kao znak njegovog zavještanja, da će ona ‘bezdijetnim roditeljima pomagati da dobiju dete’.
Bilo kako bilo ona rađa grožđe do dana današnjeg i to grožđe je, ako je vjerovati mnogim svjedočanstvima, zaista čudotvorno, jer pomaže da žene nerotkinje zatrudne”
Tako je Novo Tomić, novinar i književnik, u svojoj knjizi “Svetilišta i nadališta” (izdavač, Laguna), opisao dio priče o čudotvornoj hilandarskoj lozi. Osim Hilandara Tomić je posvetio pažnju i velikom broju drugih čudotvornih mjesta na kojima su Srbi još od davnina tražili spas i nadu, a tu je traže i dan danas, vjerujući u čudotvornu moć materijalnih stvari koje su bile u dodiru s višim silama.
Pola Srbije traži spas u selu kod Valjeva
“Nedavno sam na TV slušao enologa profesora Nebojšu Markovića, koji brine o hilandarskom vinogradu, da je lično desetak puta donosio u Beograd ta tri zrna grožđa i komadić loze, te da lično zna da se poslije toga rodilo sedmoro ili osmoro djece, ne sjećam se više, koliko je tačno rekao”, rekao je Tomić na promociji svoje knjige “Svetilišta i nadališta” u Beogradu.
“A uputstvo za upotrebu je sljedeće: Tri zrna grožđa, obično suvog, i malo orezane loze. Najprije je neophodna iskrena molitva Sv. Simeonu Mirotočivom. Zatim se parče orezane loze stavlja u litar osvećene vode i tu vodu piju oba supružnika pomalo prije svakog jela tokom 40 dana. Za to vrijeme oni se uzdržavaju od svoje supružničke postelje, poste i čine svakodnevno 50 poklona, 25 ujutro s molitvom: ‘Prepodobni oče Simeone, moli Boga za nas’. Broj poklona može, po želji, da se udvostruči, to jest da se doda još pedeset dnevno s molitvom: ‘Presveta Bogorodice spasi nas’.
Kad tih četrdeset dana prođu, supružnici se ispovjede i pričeste. Poslije toga suprug uzima jedno zrno grožđa, a supruga preostala dva i odlaze u bračnu postelju. I to je sve.
Još jedna obaveza čeka ih posle začeća. Tokom trudnoće i dojenja djeteta, kad se ono rodi, moraju da potpuno prestanu sa supružničkim odnosima i da ‘žive cjelomudreno – u moralnoj čistoti’.
Mnoga su svjedočenja kako je čudotvorna loza besplodnim supružnicima darovala porod. Najstarije datira iz 16. vijeka, kada je jedan bogati solunski paša, blagodareći ovom grožđu, dobio nasljednika. U znak zahvalnosti, on je 1582. godine obdario Hilandar velikim imanjem zvanim Kakovo, koje je izvan granica Svete gore. S njega Hilandar i danas dobija najveće prinose. Paša je, čak kazuje predanje, svog sina poslao u Hilandar, želeći da se on zamonaši, ali su ga Hilandarci od toga odgovorili , vidjevši da mu to ne bi bilo milo”.
Ovo je dio čudotvorne priče iz knjige “Svetilišta i nadališta”, a autor Novo Tomić kaže da je o čudotvornoj hilandarskoj lozi saznao još nešto, ali tek kada je objavio knjigu.
“Kad sam već završio i objavio knjigu o ovoj lozi saznao sam nešto što ranije nisam znao. Profesor Marković je u pomenutoj emisiji rekao i ovo: Na svijetu je poznato oko 1.600 vrsta vinove loze, čini mi se da je pomenuo baš tu brojku, loza Sv. Simeona nije nijedna od njih”, rekao je Tomić.
Da li i vi verujete u čuda?
Manastiri, vodice, crkve, mošti, čudotvorne ikone i statue okupljaju vjernike na čudotvornim mjestima širom Srbije u potrazi za nadom i spasom. Da li ste i vi među njima?
Nada je ta koja posljednja umire, a to najbolje znaju oni kojima ona jedino preostala.
Čudotvorni izvor u Železniku: Vjernici hrle po spas
Još od davnina ljudi s teškim mukama tražili su spas na čudotvornim mjestima. Kod Srba jedno od najvećih svetilišta je manastir Ostrog u Crnoj Gori, u koji idu ljudi svih vjera i iz svih krajeva sveta u potrazi za vjerom, nadom i ljubavi.
Mnogi su se, kako je zapisano u manastirskim spisima, tamo izliječili, mnogi nepokretni prohodali, a slijepi progledali, a Ostrog je samo jedno od mnogobrojnih svetih srpskih mjesta.
“Na kraju kad nešto ne ide, ostaje nam nada. I ljudi pokušavaju da urade bilo šta da bi sebi pomogli. Poslije sedam godina, koliko je trajalo pisanje knjige, mislim da ljudi kad odu na tako neko mjesto stvarno vjeruju da će im to mjesto pomoći da ta vjera u njima samima nešto promjeni i da se onda dogodi neko čudo koje mi ne možemo da shvatimo”, rekao je Tomić.
On je posebnu pažnju posvetio čudotvornim izvorima i to onima koji nose ime najvažnije srpske svetiteljke i zaštitnice žena – Svete Petke.
Na Kalemegdanu gdje se nalazi crkva Svete Petke svake godine možemo vidjeti iste prizore – hiljade vjernika u redu strpljivo čeka da se pomoli ovoj svetiteljki, najpoznatijoj srpskoj čudotvorki.
Prema riječima autora knjige, iste takve prizore mogli ste da vidite i u 18. vijeku.
“Narod je u redovima čekao, čak su se i tukli u tom redu, pa je i intervenisala policija”, kazao je autor.
Čudotvorki u čast: Hiljade vjernika na Kalemegdanu
Ovu i slične priče o čudesnim mjestima širom Srbije i regiona, možete pročitati u “Svetilištima i nadalištima”, u izdanju Lagune.
(Mondo)
