Izuzetno je značajno da osobe sa invaliditetom budu prepoznate kao stvaraoci, ali i kao konzumenti kulture, a sada, kada se Banjaluka priprema da postane evropska prestonica kulture, najbolji je momenat da se izbore za pristupačnije ustanove.

Poručili su ovo učesnici debate „Kultura i osobe sa invaliditetom“, održane juče u okviru Filmskog festivala „Uhvati film – Banjaluka“. O ovoj temi govorili su Milesa Milinković, direktorica Festivala „Uhvati film“ u Novom Sadu, Milica Galić, profesorica italijanskog i srpskog jezika, Jelena Radaković iz Biblioteke za slijepa i slabovida lica RS, Duško Uzelac iz Udruženja amputiraca „Udas“ te Nebojša Kuruzović, pravnik, aktivista i muzičar. Debatu je moderirala književnica Tanja Stupar Trifunović.

Pristupačnost nije samo rampa

- Pristupačnost ne znači samo rampu na ulazu u neku ustanovu, već postoji gomila drugih stvari koje mogu da se urade kako bi se kultura približila svima, tako, na primjer, i slijepe osobe mogu da prate filmove u biskopu – rekla je Milesa Milinković.

Dodaje da bi Banjaluka dobila bolje ocjene kao prestonica kulture, ako bi osobama sa ivaliditeom omogućila da prate kulturne sadržaje u gradu.

Milesa je, inače, i pedagoškinja i predsjednica nekoliko udruženja u Novom Sadu, te se često bavila temom invaliditeta, posebno kod žena. Ističe da su te žene višestruko diskiriminisane, a kultura i umjetnost mogu da ih osnaže i da mijenjaju svijest o njihovom položaju u društvu.

Foto - Tea Jagodić

Jedan dan u našim kolicima

Kultura i umjetnost su možda jedine oblast u kojima se u prvi plan stavlja ime i prezime stvaraoca nekog umjetničkog djela, a ne invaliditet, kaže Duško Uzelac. To mnogo doprinosi njihovom samopouzdanju, a „Udas“ je udruženje koje dosta radi na osvješćivanju ljudi i približavanju umjetnosti osobama sa invaliditetom.

- Jednom prilikom smo imali zanimljivu likovnu koloniju na kojoj su umjetnici bez invaliditeta dobili zadatak da provedu dan kakav svakodnevno proživljava neka osoba sa invaliditetom. Umjetnik koji je dobio zadatak da dan provede u invalidskim kolicima, dok su ga drugi ignorisali kao što pojedini naši sugrađani igonorišu osobe u kolicima, rasplakao se do podne i rekao je da to ne može izdržati – ispričao je Uzelac.

Dodao je da bi dobro rješenje bilo političare koje odlučuju o osobama sa invaliditetom jedan dan staviti u njihovu poziciju. Onda bi, možda, imali više razumjevanja za njihove potrebe, pa i u pogledu pristupačnijih kulturnih sadržaja.

Barijere arhitektonske i zamišljene

Međutim, da bi se osobe sa invaliditetom izborile za bolji položaj, moraju biti aktivnije i otvoritin se prema ljudima oko sebe. To je, takođe, jedan od zaključaka debate, kojoj je, nažalost, prisustvovao mali broj osoba kojih se ovo direktno tiče.

Milica Galić, oboljela je od multiple skleroze, ali kaže da joj je jedina barijera do uspjeha i zvanja profesora bila arhitektonska.

- Na Filozofskom fakultetu lift postoji samo do drugog sprata, pa me je kolega morao nositi na treći da slušam predavanja. Nisam se žalila jer sam pretpostavila da je arhitektonski nemoguće da se to pitanje riješi, a ne vjerujem i da bi se u to upustili samo zbog mene jedne – rekla je Milica.

Milesa Milinković je na to dodala da je jedan od najvećih problema to što većina osoba sa invaliditetom smatra da jedna osoba nije dovoljna da bi tražila svoja prava, a jeste.

Foto - Tea Jagodić

Institucije otvoriti i za umjetnike sa invaliditetom

Nebojša Kuruzović istakao je da bi trebalo raditi i na pravnim barijerama, te se manje baviti strategijama, a više pragmatičnim rješenjima. Istakao je i činjenicu da domaće institucije radije ugoste stranca, nego što Banjalučaninu ustupe prostor za nastup.

- U BiH ima malo osoba sa invaliditetom i trebalo bi ih pitati šta im konkretno treba i šta bi im olakšalo život, a umjetnicima sa invaliditetom, bez predrasuda, trebalo bi otvoriti vrata ustanova kulture jer i te kako imaju šta da ponude – rekao je Kuruzović.

Umjetnici, muzičari, književnici često nastupaju i okuplaju se u Biblioteci za slijepa i slabovida lica RS. Često se održavaju izložbe prilagođene slijepima, predstave, književne večeri, te koncerti.

U ovoj Biblioteci su snimili audio zapise brojnih knjiga najznačajnijih domaćih i stranih autora koje koriste slijepe osobe, ali i drugi građani koji nemaju vremena za čitanje. Ova ustanova uradila je značajan posao u pogledu uključivanja osoba sa invaliditetom u kulturni život, a posebno u pogledu obrazovanja.

Izdaju časopis i knjige na brajevom pismu, te zvučni časopis za nauku, umjetnost i kulturu „Homer“.

- Naši korisnici su veoma zainteresovani za ova izdanja, ali i umjetnici koji nam šalju svoja djela. Sve naše usluge i zvučne knjige su besplatne i redovno ih dobija oko 200 naših korisnika – rekla je bibliotekar Jelena Radaković.

Željka Javorac