Svatovi u centru Banjaluke. Mladenci se voze sjajnom limuzinom. Svi veseli, dotjerani i okićeni. Ori se pjesma i vije sa barjak, a na njegovom vrhu - pijetao obješen za noge.

Ova slika se prije nekoliko dana mogla vidjeti ispred Muzeja savremene umjestnosti Republike Srpske, koji je vikendom rezervisan za vjenčanja.

Dok su se svatovi veselili i pjevali, pijeto je u ćošku visio naglavačke sa barjaka, nije se opirao, niti kukurikao.

U pauzama između pjesama, u svoj toj graji, s vremena na vrijeme se čulo pitanje: "Je l' živ?"

Posmatrajući sa strane, stekne čovjek utisak da je mladu u vjenčanici sa bezbroj slojeva tila, šljokica i mašnica, zasjenio seoski pijetao.

U čemu je tajna?

Kako objašnjavaju etnolozi, ovaj običaj je potekao iz Slavonije i u današnje vrijeme rjeđe se praktikuje.

Naime, kada mladoženjini sa svatovima dođu po mladu, iz kokošinjca ukradu najboljeg pijetla, te ga nose sa sobom tokom cijelog dana i slavlja, čak ga i napijaju.

Vjeruje se da, ako životinja preživi svadbu i "veselje", mladenci će imarti dug i srećan brak.

Otuda i zabrinutost svatova za zdravlje nesrećnog pijetla ispred Muzeja savremene umjestnosti Republike Srpske.

Bračna zajednica traje onoliko koliko strpljenja, ljubavi i razmjevanja partneri ulože u nju, pa nema potrebe da, radi "predviđanja", stradaju nevine životinje.

Mojabanjaluka.info