Profesor dr Zoran Kovačević, naš poznati nefrolog, koji je dugo bio načelnik Klinike za nefrologiju i transplantacije VMA, još krajem prošlog vijeka, bio je na čelu konzilijuma koji je brinuo o zdravlju patrijarha srpskog Pavla, nad kojim je, medicinski, zajedno sa drugim kolegama i ostalim osobljem, bdio punih 11 godina.

Profesor Kovačević, sada u penziji, kaže da su susreti sa tadašnjim poglavarom SPC bili nezaboravni. Uvijek je, veli, dolazio raspoložen, smiren, opušten, prijatan, drag i mio.

- U konzilijumu su, pored mene, bili ključni, sjajni ljekari i divni ljudi, profesor dr Žarko Vučinić, vrsni kardiolog i profesor dr Toplica Letić, neurolog svjetskog imena - priča naš sagovornik.

 - NJegova svetost je dolazio redovno na kontrole, svaka dva-tri mjeseca. Bio je veoma disciplinovan kao pacijent, redovno je uzimao terapiju koju mu prepišemo. Prihvatao je i rehabilitacije, koje smo znali da mu organizujemo i u Patrijaršiji. E, nije nas slušao kad je ishrana u pitanju. Jeo je vrlo malo, crveno meso nikad, pa je dolazilo do iscrpljenosti i slabljenja imuniteta. Ni šećer nikad nije uzimao. Kad mu oslabi imunitet, onda smo činili šta je trebalo, blago bi nas, i s ljubavlju gledao, dok ga zbrinjavamo. Više puta je rekao: - Pa vi se brinete o meni kao da sam vam rod rođeni!

Na ukazivanja ljekara da i jeste "rod rođeni, kao naš duhovni otac", malo bi podigao ruku i rekao:

- Hvala i živi mi bili, djeco!

Samo nekoliko puta je ostajao na stacionarnom zbrinjavanju, gdje je želio da bude baš kao svi ostali pacijenti.

- Nije htio da mu dajemo osoblje da mu, recimo, pomaže prilikom kupanja, kao što dajemo drugim vremešnim pacijentima. Jednom se opekao, ali smo mu brzo sa kolegama sa plastične hirurgije sanirali rane i on je sve to gledao sa vedrije strane života, pun duhovne snage, ljubavi i vjere u Boga i ljude - sjeća se profesor Kovačević.

- Dosta je putovao starim "audijem". Molili smo ga da, kad su žege, koristi kola sa klima-uređajem, ali za to nije htio da čuje. Jako se vezao za nas, volio je VMA i naše osoblje, za koje je bio praznik kada dođe.

Profesor Kovačević, kaže, da su ga i ljekari, kad bi imali neku muku i nevolju, pitali za savjet i mišljenje. Uvijek bi se dobro zamislio i, ne bi, kako se to kaže u narodu, "popovao", već bi izgovorio po nekoliko misli iz Biblije na postavljenu temu.

Profesor dr Zoran Kovačević

- Ostavljao nam je da izaberemo neki od tih "puteva" za rješavanje muka i problema, i nikad, ama nikad i ničim, nije pokazivao da ga smaramo kada ga nešto pitamo - prisjeća se ovaj ugledni ljekar, koji je veoma vezan za SPC, pa na Kosmaju podiže manastir, a dobitnik je i Ordena svetog vladike Nikolaja.

 - Golgote koje je preživio na Kosovu i Metohiji, koje su bile ravne antičkim tragedijama, još više su ga ojačale. U njemu ni prema kome nije bilo ni trunčice mržnje, bio je veliki čovjekoljubac, duboko uvjeren da za svakog čovjeka ima šanse za spasenje duše. Nikada neću da zaboravim kad nas je vodio u Pećku patrijaršiju, kao i duge razgovore o njegovim kosmetskim danima. Brinuo je za Kosmet, za naš narod, uz veliki optimizam da, s vjerom u Boga, može da prevaziđe i ono što, naočigled, liči na nešto čemu nema spasa.

Profesor Kovačević, sa kolegama, često ode u Manastir Rakovicu, posjeti patrijarhov grob, zapale voštanice kao što čine i po drugim bogomoljama, gdje su omiljeni. Ne samo zbog toga što su brinuli o tom velikom čovjeku, već i što su, u svojoj karijeri, zbrinjavali hiljade i hiljade sveštenika i monaha, čak i u vrijeme kada je to bilo ne samo nepopularno, već i nepoželjno.

- Raduje me što naša VMA ima divnu kapelu, što u njoj naši pacijenti i osoblje mogu da se pomole Bogu, a posebno mi je drago što je jedan od najuglednijih srpskih vladika, koji je odigrao važnu ulogu da patrijarh Pavle ne bude penzionisan za života, kako su neki htjeli, nazvao VMA patrijaršijom srpskog zdravstva - zaključuje profesor dr Zoran Kovačević.

Posluženje

Profesor priča da je bio čest gost patrijarha u Patrijaršiji u Beogradu, gdje je odlazio na njegov poziv. Kolačima i domaćim sokovima služio ga je patrijarh lično.

- Molio sam ga da se ne maltretira, ali, kao sjajan domaćin, rekao mi je "samo se vi poslužite, dragi moj doktore".

Brižan

Doktor Kovačević se sjeća kada je sa patrijarhom, prije petnaest godina, boravio u Pećkoj patrijaršiji, po povratku sa Gazimestana.

- Uz blagoslov NJegove svetosti, otišao sam sa predstavnicima Kfora do manastira Visoki Dečani, gdje smo se zadržali dugo, skoro do 23 časa. Vraćajući se, vidio sam ga, naslonjenog na prozor. Čim sam ušao, rekao mi je: "Mnogo ste me nasekirali, plašio sam se da vam se nešto loše nije dogodilo."

Večernje novosti