U Glamoču postoje nesvakidašnje atrakcije i prirodni fenomeni, poput rijeke koja teče “uzbrdo” i najvišeg nadgrobnog spomenika na Balkanu.

Svestrani Glamočanin Siniša Šolak, koji je dobar poznavalac svakog metra ovog mjesta, priča za Srnu da se u Glamočkoj dolini nalaze svetilišta bogova Silvana i Dijane, moćnog para ilirskog panteona.

“U većini prikaza Silvan je predstavljen kao pola jarac-pola čovjek, a Dijana sa psom ili kozom. Arheolozi su otkrili 11 reljefa na kojima je prikazan Silvan, koji je i rimski bog šuma i pašnjaka. A, pastirstvo je u Glamoču i danas jedna od glavnih djelatnosti u Glamočkom polju”, navodi Šolak, koji okom kamere i perom bilježi svaki trenutak života, te je autor i koautor brojinih djela usko vezanih za istraživanje nadgrobnih spomenika.

U Glamoču se, kaže on, nalazi i najviši nadgrobni spomenik na Balkanu.

“Nišan sa turbanom Omer-age Bašića iz 1798. godine jedan je od najupečatljivijih nadgrobnih spomenika na Balkanu. Smješten je na sredini puta /putu/ između Glamoča i Livna i visok je 4,7 metara”, priča Šolak i dodaje da je ovaj nadgrobni spomenik jedan od čuda u ovom dijelu Evrope koji privlači pažnju brojnih turista.

Rijetko se na jednom mjestu mogu vidjeti džamija, katolička i pravoslavna crkva zajedno, kao što je to moguće u Glamoču.

“Stari grad ili Tabija je jedini očuvani dio koji je izdržao test vremena. Tvrrđava je napuštena 1851. godine, a djelimično srušena 1852. U blizini tvrđave nalazi se pećina n kojoj je kasnije podignuta porodična kuća. Za pećinu postoji legenda koja kaže da se u nju za vrijeme progona pod Dioklecijanom sklonilo sedam spavača. NJihova imena su uklesana u kamenu, a neki od njih su Miksilina, Mernoš, Debernoš, Šadnoš i Kefeštatioš”, priča Šolak.

Šolak priča da je prostor današnjeg Glamoča kontinuirano naseljen još od bronzanog doba, kako on kaže unazad gotovo 6.000 godina.

“Geografski položaj Glamoča stvorio je prave vizuelne atrakcije. Osim današnjeg sela Podgradina, koji metar u prostranoj livadi nalazi se čudan četvrtasti kamen. Pravilnih je dimenzija, koji vijekovima privlači pažnju. To je dvojni ili dupli stećak o kome se prepliću legende i nevjerovatne priče. Stoji na kamenoj podlozi i na samo tri mala kamenčića–piljka, kako to ovdje kažu. Težak je oko tri tone i ne zna se kako je tu postavljen, jer sadašnji najsavremeniji instrumenti ne bi ga uspjeli ovako centrirati i pravilno postaviti. Jedna od legendi koje se vezuju za ovaj spomenik nulte kategorije, kazuje da su ispod njega pokopani vladari grada”, priča Šolak i dodaje da, prema predanju, komadići stucanog kamena od ovog stećka, pretvorenog u prah pomažu nerotkinjama, pa su vidljivi tragovi rezanja i odvaljivanja.

Šolak kroz šalu spominje da Glamoč ima i rijeku koja teče “uzbrdo”, što nema nigdje na svijetu.

“Riječ je o vodotoku rječice Vrbe koja izvire u istoimenom selu na 905 metara nadmorske visine, na samom ulazu u Glamočko polje. Za Glamočane rječica je čudo, jer voda teče iz donjeg u gornji dio Polja. Tajna je jednostavna–niži dio polja ovdje se zove gornji, a viši dio donjim. Tako rječica Vrba kao nigdje teče `uzbrdo` i ni kriva ni dužna postade ovdašnjim čudom. Vrba je poznata i po bifurkaciji, odnosno dijeljenju vode na tri kraka. Stručnjaci-hidrolozi su ustanovili da dio vode s ove lokacije ide na istok, drugi na sjever, treći na zapad, jer se voda, koju su bojili, pojavljuje u Ribniku kod Ključa na izvoru rijeke Sane, koja se ulijeva u Unu. Drugi krak vodi u Plivu u Jajce, a voda iz trećeg kraka kroz ponor pojavljuje se u Sinjskom polju u Hrvatskoj odakle se ulijeva u Jadransko more”, priča Šolak.

Šolak u Glamoču slovi za “živu enciklopediju”, pa se dotakao i pronalaska insekata – buba koje u naučnom svijetu još nisu poznate.

“Otkrivena je nova životinjska vrsta. U okviru speleoloških istraživanja ekipe iz Hrvatske u Glamočkom polju zvanično je potvrđeno da su otkrivene do sada za nauku nepoznate životinjske vrste, a riječ je o bubama čiji je pronalazak zvanično potvrđen, i to na svjetskom nivou”, rekao je Šolak.

Glamočani, vrijedni domaćini i dobri ljudi, vijekovima unazad svojim rukama stvaraju čuda, tako je i glamočki opanak našao svoje mjesto, dobio je zaštitu kao i glamočki krompir koji je postao brend.

“Naš narod je vrijedan i radan. Prvo na tradicionalan način je pravio i čuvao napravljeno svojim rukama. Glamočki opanak je u postupku zaštite geografskog porijekla, a naš krompir je postao brend. Stanovništvo se u velikom dijelu bavi stočarstvom i poljoprivredom, domaćini imaju stada koja broje i po nekoliko hiljada ovaca. Glamočani se bave i pčelarstvom, ali i turizmom”, rekao je Šolak.

On je naveo da je u Glamoču i danas, nakon ratnih dešavanja, veliki broj povratnika, ali da su u ovoj zapadnokrajiškoj opštinama vijekovima unazad zajedno živjela sva ti naroda.

“Svako je nama dobro došao i dobro je dočekan, naši ljudi su dobri domaćini. Glamoč je nekada imao najviše fakultetski obrazovanih ljudi u bivoj Jugoslaviji. Oštra i britka uma, a fizički stameni”, priča Šolak.

Glamoč i Glamočani svjedoci prošlosti i preplitanja istorije, kulture i vjere uvijek su spremno znali da dočekaju ratnika, ali i putnika namjernika.

Nije bilo kultura i civilizacija koje se kroz prošlost nisu zaustavile na prostoru ove zapadnokrajiške opštine, o čemu i danas svjedoče ostaci davnih vremena, poput onoga u selu Rore, gdje se nalazi natpis ćirilicom još iz ranog 18. vijeka, kao i grob Milutina Marojevića, prvi pomen plemića na ovim prostorima koji datira iz 15. vijeka. 

Glas Srpske