U petak, 10. decembra, emitovana je posljednja, to jest 20. epizoda humorističke TV serije "Advokado". S obzirom na to da su mišljenja o ovom ostvarenju banjalučke produkcijske kuće "Bosonoga" podijeljena, trebalo bi o njemu reći nekoliko rečenica.

Kao prvu referentnu tačku uzećemo riječi autora Nikole Pejakovića, koji je još davno u jednom intervjuu rekao da je ovo "čistokrvna komedija". Zašto je to važno? Pa zato što je neki porede sa prethodnim projektima kao što su "Meso" i "Kosti", a to jednostavno nije dobro poređenje. Nije dobro jer ove serije ne pripadaju istom žanru i kriterijumi za ocjenjivanje ne mogu biti isti. Najprostije rečeno, ne treba miješati babe i žabe.

Priča je takva da je zaista moguće saživjeti se s njom. Sve te likove poput članova porodice Pundravac, Zaviše Trulića Belog, Velimira Puzigaće, Milice Krcunović, Mileta Čajne, učesnika kviza "Srbijo, otvori se" itd. gledamo gotovo svaki dan i u tome nema ništa neobično, ali način na koji su oni uvedeni u priču i kako su scenarista i reditelji njihovim namjernim karikiranjem pravili dinamizaciju i povremeno relaksaciju radnje jeste komedija i to komedija vrijedna pažnje.

Značajno je izdvojiti i to kako je autor, kao slučajno iznoseći neke lične "mane" kroz replike sveštenika Đorđa Trtice, Belog i drugih, pravio šale na sopstveni račun, a to je jedna od odlika inteligentnih ljudi.

Jedino na odabir glumaca i na podjelu uloga nigdje nismo mogli niti čuti niti pročitati negativan komentar. Ovo je uistinu urađeno bez greške i Ljubomir Bandović, Nikola Pejaković, Mirjana Karanović, Jasna Đuričić, Branka Katić, "naša Mira Banjac" i ostali uradili su, očekivano, svoj posao bez greške. Moram priznati da sam imao predrasude u vezi sa glumom Igora Đorđevića. Za njega sam naivno smatrao da u svim serijama glumi istu ulogu mijenjajući samo kostime. Na moju veliku radost, on me je u "Advokadu" demantovao i tumačeći lik voditelja Velimira Puzigaće pokazao da je to daleko od istine.

Najveći nedostatak "Advokada" je to što ne privlači snažno gledaoca nakon pogledanih prvih 10 minuta prve epizode. Tu moć zaista nema. Neke serije ovog tipa, pogotovo strane produkcije, to imaju i gledaoci najčešće, da tako kažemo, padnu na ovu foru.

Jasno je da živimo u vremenu u kojem svi hoće sve sad i odmah te da je svaki minut ukraden od posla i poklonjen opuštanju zlata vrijedan, no uvjeren sam da se onima sa malko više strpljenja, koji su dali šansu domaćem humoru dok su gledali ovu seriju, lice u jednom trenutku razvuklo u osmijeh što se sve više širio i nije nestajao sve do posljednjeg kadra njenog 20. nastavka.

(Nezavisne)