Banjolučka sela sinoć su obasjale petrovske vatre koje su gorjele uoči obilježavanja praznika posvećenog svetim apostolima Petru i Pavlu - Petrovdanu.

Kao što obično biva, vrijeme i ljudi se mijenjaju, a običaju prilagođavaju. Nekada su se brojale varnice, a sela nadmetala u visini plamena. Danas je pobijedio onaj oko čije vatre zaigra što više djece.

Prema pričama starijih sugrađana, nekada su pripreme za Petrovdan trajale danima i nije bilo sela koje se sa susjednim nije nadmetalo čija vatra će biti veća.

- Nastojali smo da se naša vatra vidi bar u tri sela. Ovaj praznik smo obilježavali kako su nas učili stariji. Radovali smo se pripremama, jer su svi bili na okupu. Sada selo odumire. Sve je manje omladine koja obilježava ovaj praznik. Nemaju mlađi zanosa i elana kao što smo mi imali - ispričali su za portal mojabanjaluka.info mještani sela Prnjavor Mali kod Saračice.

Oni su se kao i prethodnih godina tradicionalno okupili oko petrovske vatre, a našoj ekipi su uz pucketanje vatre ispričali kako se Petrovdan nekada obilježavao.

- Bilo je meze, pečenja, svega. Na žalost, to je prestalo prije petnaestak godina, kada se narod počeo "rasipati". Sada je obilježavanje samo simbolično - ispričao je jedan od njih.

Lile su se, sjećaju se, nekada pravile od kore trešnje koja se stavljala u rascijepljena drvima, a potom palile. Kako kažu, jedino je tako ispravno. Ne kriju žal za nekim boljim vremenima kada su se vatre pripremale danima. Komšije su, tvrde, zajedno radile sve. Čak su zajedno išli i u "krađu" šume, jer su se običaji morali ispoštovati.

- Sjećaš se poslije rata kada sam zadržavao šumara Žaru da biste izvukli drva za Petrovdan. Ponudio sam mu kafu, a vodu stavio na keca. Ubijedio sam ga da je slaba struja, pa treba duže da provri - rekao je jedan od njih koji je pred našom ekipom otkrio mali dio istorije njihovog mjesta.

I Nedeljka Makarića iz Motika zatekli smo pored petrovske vatre. On je zajedno sa rođacima komšijama nadgledao najmlađe kako uz smijeh i graju praznuju oko vatre.

- Djeca su sve sama organizovala. Od mene su tražili klupe i sto, a od majke marku i po da kupe sokove i grickalice. Svake godine bude divno, tako je bilo i ove. Lijepo je vidjeti djecu iz okolnih kuća kako se okupljeni druže oko vatre - kazao je Makarić.

Kako kaže, njegova i djeca iz komšiluka danima su skupljala granje i kore drveta. Uz varnice petrovske vatre, isijavao je i ponos prisutnih roditelja. Oni su se sinoć uvjerili da će naslijeđe biti sačuvano od zaborava.

- Želimo da prenesemo bar djelić tradicije na najmlađe. Oni su nas i večeras uvjerili da će i poslije nas srpski običaji i tradicija živjeti - saglasni su oni.

Naša ekipa je sinoć bila i više nego dobrodošla na imanja vrijednih domaćina koji su nesebično podijelili parče uspomena i vjeru da će, kao i sinoćni plamenovi, srpsko selo opet zasijati starim sjajem.

J. Stanić, T. Bubnjević