Banja Luka svojim kulturno-istorijskim naslijeđem, prirodnim ljepotama i resursima, demografskim potencijalom, geografskim položajem i, što to ne priznati, snažnim političkim instrumentima-zaslužuje da se gradi i širi i tako realizuje sve svoje potencijale.

Godinama ponavljam da Banja Luka ima ozbiljnu šansu da postane regionalni centar koji spaja Beograd, Zagreb, Sarajevo, Podgoricu i LJubljanu. U politici sam jer mislim da imamo istorijsku šansu da od svog grada i Republike Srpske stvorimo jedno od najboljih mjesta za život u regiji.

Banja Luka kao uređen srednjoevropski grad koji simbolizuje saradnju, povezuje različitosti i promoviše trgovinu, u kojoj ljudi imaju najveće plate u ovom dijelu Evrope i koja „vuče“ cijelu Republiku Srpsku u tom pravcu-to je cilj zbog kojeg sam u politici.

Vladavina prava, puna i nekompromitovana, jeste osnovni preduslov da dođemo do tog cilja. Bez toga neće ići. Brojni bogataši su procijenili još prije dvadesetak godina da je Banja Luka, kao politički centar Republike Srpske, spremna da izađe iz provincijalnih okvira i, kao takva, da će biti magnet ljudima iz okolnih opština i drugih mjesta u Srpskoj. Nažalost, zbog nesposobnosti lokalnih i republičkih vlasti, mnogi koji nisu uspjeli da osiguraju golu egzistenciju u svojim mjestima i koji nisu napustili Srpsku - bili su prosto primorani da se presele u Banju Luku kako bi našli kakav-takav posao.

Taj razlog, uz želju naših ljudi u inostranstvu da kupe stan u Banjoj Luci za penzionerske dane, kao i pomalo provincijalna potreba dijela naših ljudi da moraju živjeti isključivo u suvom centru grada - za posljedicu je imala nekontrolisanu gradnju u centru grada koju nisu pratili osnovni principi i standardi propisani Zakonom o uređenju prostora i građenju: nije se vodilo računa o usklađivanju privatnog i javnog interesa, postojeća komunalna infrastruktura nije u stanju da praći rapidno povećan broj stambenih jedinica, gužve u saobraćaju su prevelike, javni prevoz je nerentabilan jer ne postoji strategija smanjivanja korišćenja automobila u gradu, energetska efikasnost je na jadnom nivou.

Umjesto da smo se fokusirali na završetak izrade i usvajanja urbanističkog plana kako bismo konačno znali kakvu Banju Luku želimo da gradimo u dvadeset i prvom vijeku, popustili smo pred parcijalnim, jednokratnim i nesistematičnim zahtjevima pojedinih investitora. Zbog prethodno navedenih problema koje na dnevnom nivou osjeti svaki naš sugrađanin, stekao se opšti utisak da se vrši „urbicid“, „betonizacija grada“ i to sve da bi neko došao do velikih para. Nažalost, sve što je u Banjoj Luci u kontinuitetu rađeno u prethodnih dvadeset godina u dobroj mjeri daje za pravo takvim ocjenama.

Problemi sa slučajevima „kino Kozara“, regulacionim planom „Centar“ i čitavim nizom drugih infrastrukturnih neuralgičnih tačaka u gradu nekako su istovremeno eskalirali usljed specifične političke situacije u Banjoj Luci. Naime, u naizgled nikad oštrijoj političkoj podjeli stekao se utisak da se oko najvažnijih razvojnih tema ne dešavaju bilo kakvi politički konflikti, te da su interesi krupnog kapitala i investitorskog lobija „poklopili“ sve najvažnije političke faktore u gradu, Skupštini Grada Banja Luka i u gradskoj administraciji.

Obećavajući prije lokalnih izbora radikalan zaokret sa dotadašnjim lošim praksama, sadašnji gradonačelnik Banje Luke se susreo po dolasku na vlast sa brojnim problemima na dnevnom nivou. Uz brojne pozitivne stvari koje je uradio, ključni problem sa kojim se suočava jeste apsolutno troma, bezidejdna i, što ne priznati, u jednom dijelu i interesno povezana administracija sa građevinskim lobijem.

Suočen sa opstrukcijom skupštinske većine, gradonačelnik se nije odlučio da u sistem uvede najbolje stručnjake, već se oslonio na kadrovska rješenja ili naslijeđena iz prethodnog perioda ili neka nova čiji jedini kvalitet jeste poltronisanje samom gradonačelniku. To je dovelo do situacije koja nije nova na Balkanu - lideri su se okružili poltronima i neznalicama, te su na kraju primorani da rade njihov posao. Mikromenadžment „ubija“ vrijeme gradonačelnika grada sa 200.000 ljudi koji bi morao da se bavi suštinskim problemima tako velikog i kompleksnog mehanizma.

U osnovi, kao politički reprezent većinske volje Banjolučana da se stane u kraj nepotizmu, nepravu, neplanskoj gradnji - gradonačelnik se tako našao između čekića svoje političke i izborne baze i nakovnja naslijeđenih struktura. To je rezultiralo inercijom zbog koje sve više ljudi misli da je „sve ostalo isto“, da su „svi isti“ i to je ozbiljan problem sa kojim moramo da se suočimo.

Moj odgovor je jednostavan: puna i ničim uslovljena vladavina prava, kako u konkretnim slučajevima poput „kina Kozara“ i regulacionog plana „Centar“, tako i u svim drugim aspektima. Potrebno je pod hitno raspisati konkurse za sva važna mjesta u administraciji i predložiti najbolje, a u slučaju da skupštinska većina odbije najbolja rješenja zbog političke (ne)pripadnosti - podnijeti krivične prijave protiv svih koji opstruišu najbolja rješenja za grad i građane, ali i organizovati druga sredstva političke borbe.

Dalje, svi tajni razgovori sa investitorima moraju biti pod hitno zaustavljeni, a proces vraćen u redovne zakonske okvire. Sve mora biti rađeno javno i transparentno, redovnim putem. Do usvajanja urbanističkog plana nijedan ozbiljniji regulacioni plan ne treba usvajati. Svim odbornicima skupštinske većine treba biti ponuđen ozbiljan izbor: ili ste na strani zakona i Banje Luke, ili se suočavate sa našim trajnim opredjeljenjem i konkretnim akcijama čiji je cilj da završite na robiji. Nema treće.

Do konačne odluke nadležnih organa kad je riječ o slučaju „kino Kozara“ ne treba dozvoliti bilo kakvu gradnju. Investitori moraju da razumiju da je javni interes iznad njihovih, te da će se u slučaju opstrukcije suočiti sa sistemskim odgovorom Grada u budućnosti. To znači da će protiv njih biti upotrebljena sva legalna sredstva sa ciljem da nikad više ne primirišu Banjoj Luci. Ako su razumni, ovu poruku bi trebalo ozbiljno da shvate. Niko nije iznad naroda.

Gradnja mora biti intenzivirana u rubnim područjima grada. Ne žive svi naši sugrađani u centru Banje Luke, moramo i njima da omogućimo normalne životne uslove, put, vodu, kanalizaciju, rasvjetu, škole i vrtiće. Banja Luka, srećom, ima kapacitet da se širi. Umjesto što betoniramo centar grada, moramo se posvetiti izgradnji potpuno novih dijelova grada, kao i sanaciji zapuštenih dijelova. Kao što je neko lijepo primjetio na posljednoj javnoj raspravi u vezi regulacionog plana „Centar“, ako može novi Beograd, može i nova Banja Luka. Rečeno u afektu, ali vrlo mudra poruka. Ozbiljni planeri i političari bi to uradili.

Važno je da se oko ovakve politike okupi što više ljudi koji nisu ucjenjeni, te da potom zajedno oslobađamo naše zarobljene i uplašene sugrađane. Lično sam spreman da dam svoj puni doprinos realizaciji ove ideje, a svi koji me znaju mogu posvjedočiti da me lični politički poeni ne interesuju. Da mi je bilo do funkcija, ne bih davao ostavke na iste i do groba bih se vukao po foteljama, bez stresa i muke. Izabrao sam put čiji cilj je da iza mene ostane nešto i nakon groba.

(autor je pravnik i odbornik PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka)