Jovana Sekulić čuva tradicionalno pjevanje

Jovana Sekulić iz Šamca, magistar etnomuzikologije, u Školi tradicionalnog pjevanja djecu i mlade podučava tehnikama i interpretaciji izvornih, etno pjesama.

Jovana je rođena u Subotici, gdje je završila osnovnu i srednju muzičku školu, a na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, osnovne i master studije etnomuzikologije.

- Muzika je moj život, a čuvanje tradicije izvornog, etno pjevanja, moje životno opredeljenje, kaže Jovana i dodaje da je u srednjoj muzičkoj školi završila odsjek za tradicionalno pjevanje, a na fakultetu, studijski program etnomuzikologije.

- Radili smo etnomuzikologiju balkanskih naroda. Dakle, sve što je izvorno i što je nastalo u narodu i što se čuvalo po selima. To je više bio istraživački rad, ali protkan praksom, odnosno imali smo nastupe, koncerte, tako da smo se bavili i očuvanjem našeg izvornog blaga, kaže Jovana.

Osim nastupa i koncerata koje je imala u školi i na fakultetu i osvajanja nagrada i priznanja na festivalima, Jovana se tokom studija pridružila etno grupi “Iskon” iz Subotice, koja njeguje nešto moderniji i popularniji stil etno muzike.

- Još u srednjoj školi sam bila deo ansambla “Čuvari tradicije”, bilo nas je sedmoro, i trudili smo se da negujemo izvorni stil. U vreme kad sam krenula na fakultet susrela sam se sa nešto modernijim stilom grupe “Iskon”, i to je bilo pravo otkriće za mene, priča Jovana.

Dodaje da je “Iskon” stilizovao narodnu muziku i to je bila tradicija na nov način, što je publika veoma dobro prihvatila, ne samo u Srbiji, nego i evropskim metropolama gdje su nastupali.

Nakon što je ostvarila ciljeve u karijeri, Jovana se ostvarila i kao supruga i majka. Iz rodne Subotice, prije sedam godina se zbog ljubavi preselila u Šamac, udala i rodila dvoje djece. Neko vrijeme je radila kao profesor muzike u Gimnaziji u Doboju.

Privatna arhiva, Jovana sa svojim učenicima

Velika ljubav prema muzici i izvornim, etno pjesmama, Jovanu je, kao pedagoga, usmjerila na rad sa djecom. Prošle godine je osnovala Školu tradicionalnog pjevanja, u kojoj djecu i mlade podučava svim tehnikama izvornog narodnog pjevanja.

- Cilj mi je bio da mlade naučim kako su pevali naši preci, odnosno, to neko izvorno, arhaično pevanje naših baka i deka i mogu vam reći da sam jako zadovoljna, da je odziv jako dobar. Ovde u Šamcu imam deset učenika, u Modriči petnaest, kaže Jovana i napominje sa su djeca veoma muzikalna i da sa njima treba raditi od najranije dobi.

- Planirala sam da radim sa decom od šest, ili sedam godina i starijeg uzrasta. Međutim, roditelji su zainteresovani da deca uče pevanje od treće, četvrte godine. I to je dobro. Sva deca imaju sluh, a uspeh u muzici je najvećim delom baziran na vežbi i istrajnosti, kaže Joavana.

Polaznici Škole tradicionalnog pjevanja nastupali su na nekoliko manifestacija, a Jovanina želja je da u Šamcu pokrene i muzičku školu, ali i ustanovi festival izvorne i etno muzike, što bi bio još jedan doprinos očuvanju narodnog kulturnog stvaralaštva.

Očekujemo i da će svoj magistarski rad o temi vokalne i vokalno- instrumentalne tradicije Posavine objaviti kao knjigu, jer je to i prvi naučno-istraživački rad o muzici ovog kraja.

M. L.