Pocjepane pantalone, vjenčanje bez kumova, svadbena ceremonija iznad vode sve su zgode i nezgode koje snađu jednog banjolučkog matičara. Njihov posao se ponekad preseli i na neku neobilčnu lokaciju pa tako livade, stanovi i pozorišta svjedoče počecima velikih i neobičnih bračnih priča. 

Osim mladenaca i kumova vjenčanje se ne može održati bez gradskog službenika, a kod nas i odbornika gradske Skupštine. Bez čuvenog pitanja i još čuvenijeg odgovora ne bi bilo ni supružnika. Dešavalo se, doduše rijetko, da matičari i sami preuzmu ulogu kuma na vjenčanju nepoznatih osoba. 

Jadranka Kecman službenik je Gradske uprave i matičar koja je u svom radnom vijeku svjedočila mnogim velikim, starim, ali i neobičnim ljubavima. Kako je ispričala za portal mojabanjaluka.info, to je divan poziv, a vjenčanja su poseban dio njihovog posla. 

- Mladi parovi su najveseliji, ali brakovi u zrelijim godinama sklapaju se iz velike ljubavi. To su uglavnom parovi koji su dugo u vezi ili se znaju još od djetinjstva. Čini mi se da se nakon najave prvog bračnog poljupca gledaju kao da se ponovo zaljubljuju jedno u drugo. To je nešto posebno - kazala je Kecmanova prisjetivši se onih koji su sudbonosno "da" po drugi put izgovorili istoj osobi. 

Kako kaže, prije nekoliko mjeseci u kancelariju joj došao par koji je ranije bio u braku. 

- Njegova supruga je nakon razvoda ušla u drugu vezu i dobila dijete. Nakon nekog vremena razišli su se, a njih dvoje su se ponovo pronašli. On je prihvatio i nju i dijete, a nedavno su se raspitivali i o djetetovoj promjeni prezimena - ispričala je naša matičarka Kecman dodavši da je istina da su mladi strastveniji, ali kada ispred nje stane par sa djecom i drugi put stupe u brak osjećanja su jača i dublja. 

U tim zrelijim godinama, tvrdi ona, znaju koga i šta žele i to biraju. A da je moguće da se neko vjenča i sa prvom velikom ljubavi, potvrdila je i Kecmanove koja je, kako kaže, prije tri godine sklopila brak između dvoje Banjolučana koji stali na "ludi kamen" i svoju platonsku ljubav iz mladosti krunisali brakom. 

- Gospodinu koji je došao da zakaže vjenčanje prva supruga preminula, a buduća nevjesta prije toga nije imala brak. Oni su se poznavali od djetinjstva, a ispričali su mi kako se kao mladi gledali sa jednog na drugo brdo. Život ih je odveo u različitim pravcima, da bi se nakon smrti njegove prve supruge pronašli na "Fejsbuku" - rekla je Kecmanova prisjetivši se trenutka njihovog prvog bračnog poljupca. Kad su se novopočeni mladenci zagrlili odborniku i njoj je stao dah. Kako ona tvrdi, ta ljubav se nije mogla opisati riječima, a Kecmanova je bila sigurna da je njihovoj priči kumovala samo sudbina.

U našim krajevima, kaže ona, vjenčanja se tradicionalno održavaju u restoranima i vikendicama, ali desi se ponekad da mladenci bračne zavjete razmjene i na nešto neobičnijim mjestima. Kecman se prisjetila priče penzionisane koleginice koja je svoj posao obavila i na "daskama koje život znače. 

- Ona je održala vjenčanje u Narodnom pozorištu. Čin vjenčanja je bio prava predstava sa sve kostimima - kazala je Kecmanova ističući da se takva neobična vjenčanja matičaru dese jednom ili nijednom u karijeri. 

Sjetila se i, kako kaže, simpatične situacije od prije dvije godine kada dvoje vjenčala na obali rijeke Vrbas. 

- Sjećam se da je bilo malo vjenčanje na kojem su bili mladenci, kumovi, odbornik i ja. Zaista romantično zamišljeno, ali su "da" izgovorili na improvizovanim daskama postavljenim iznad vode. Posao smo obavili profesionalno, ali smo se bojali da možemo svakog trenutka da upadnemo u vodu - ispričala je ona. 

Sa druge strane, zgode ili nezgode su češće, te se prisjetila kada se mladoženja našao u problemu nekoliko trenutaka prije ceremonije.

- Tik prije ceremonije, odborniku i meni prišao je mladoženja i šapnuo da su mu pukle pantalone otpozadi. Gledate mladića u odijelu, lijepog, ali u problemu. Gosti su se šalili, jer su skoro svi saznali za malu nezgodu. Vjenčanje smo održali, ali smo mladence okrenuli ka gostima kada su se potpisivali i tako mu pomogli. Nakon zvaničnog čina, mladoženja se presvukao i u novom odijelu nastavio slavlje - prisjetila se Kecmanova. 

Ovaj poseban dan uglavnom se završi prisjećajući se zgoda, simpatičnih gahova i lijepih trenutaka. Prođe vjenčanje i bez kumova, bar prema tvrdnji naše sagovornice. Ispričala nam je nedavni slučaj kada su mladenci ostali bez svojih svjedoka svega nekoliko sati prije vjenčanja. 

- Ja sam im pripremila papire za ceremoniju, a moja koleginica je trebalo da ih vjenča. Oni su se pojavili u kancelariji dvadesetak minuta prije vjenčanja rekavši da kumovi nisu mogli stići. Tada su me zamolili da im ja budem kuma, odnosno svjedok - rekla je Kecmanova dodajući da se prvo zbunila tim pitanjem. 

Kada su joj mladenci objasnili zašto nikoga drugog od poznanika nisu pozvali, Kecmanova je pristala. Ipak, uslijedila je još jedna molba nevjeste i mladoženje. 

- Kada su rekli da li mogu nađem još jednog svjedoka mislila sam da se šale. Ipak, njihova ljubav i riješenost da se taj dan vjenčaju ubijedili su me da im pomognem. Objasnila sam kolegama u kancelariji o čemu je riječ i jedna je koleginica pristala da bude drugi svjedok - prisjetila se ističući da je taj dan bio simpatičan i nezaboravan. Može se reći da se tada desio i presedan, jer su ceremoniji prisustvovali mladenci, tri matičara i odbornik. 

Nije uvijek sve kao u bajci. Na žalost dese se neke manje lijepe stvari, doduše rijetko. Kako kaže Kecmanova, malo je onih koji skroz otkažu vjenčanje.

- Dešavalo se da izađu iz kancelarije da se dogovore oko prezimena jer se nisu mogli usaglasiti, a da se nikada ne vrate. Prošle godine sam imala slučaj u Galeriji da se mladenci nisu pojavili na vjenčanju. Gosti, kumovi, svi smo ih čekali, a onda se šuškati da ih nema - prisjetila se ovog, kako kaže matičarka, tužnog dana. 

Dešavalo se, kako je ranije i pomenula, da otkažu vjenčanje zbog nekih okolnosti, ali rijetko da se i ne pojave. 

- Pozvala sam mladoženju nadajući se da će "poziv matičara" presuditi u korist ljubavi. On je samo kazao da vjenčanja uopšte neće biti. Sada kada se sjetim bude mi teško - nerado je ispričala Kecmanova. 

Kako kaže, ipak još uvijek vjeruje u ljubav, te da je sve više onih kojima postaje bitno ko će im obaviti svečani čin i biti dio najljepših uspomena. 

- Ko ulazi sa ljubavlju u brak taj i traži osobu koja dijeli to osjećanje sa njima. Matičari, na svoj način, postaju dio njihove svadbene priče dok to ranije nije bio slučaj - kazala je Kecmanova ističući da radeći taj posao dijele sa mladencima jedan od najsrećnijih dana, ali da ne treba da zaborave da je na njima velika odgovornost. 

- Rad sa mladencima iziskuje i da budete psiholog. Nikada ih neću pritiskati ko treba da uzme čije prezime, bez obzira na lična ubjeđenja. Kada dugo radite i volite svoj posao osjetite momenat kud to vodi i kada treba da im pomognete - rekla je Kecmanova.

Kako kaže, mladenci ih dožive bliskim jer im nerijetko ispričaju i svoju životnu priču. Nekad se, kaže ona, pravdaju, a nekada traže razumijevanje. Tada se, kako dodaje, srodi sa njima i postane dio nečije istorije i ljubavne priče. Zaključuje da se taj posao mora obavljati profesionalno i sa emocijom. Kako kaže, sve se isplati sretnete dvoje koje ste vjenčali u gradu sa djetetom, a u očima im se vidi isti sjaj kao kada su onog posebnog dana razmijenili zavjete. 

J. Stanić