Nisam željela da napustim Balkan. Željela sam da živim u jednoj lijepoj i uređenoj zemlji. Koristila sam svaku priliku da javno kritikujem vlast i stanje u kojem se nalazimo. Pisala sam o korupciji. Onda je jedan policajac maltretirao mog sina i njegove prijatelje. Četrnaestogodišnjake. Samo tako, iz obijesti.

Ovako priču počinje Banjalučanka Daliborka Kiš Juzbaša koja je prije nekoliko godina napustila grad na Vrbasu i otišla u Španiju. U Valensiji je pronašla novi život, a uskoro će postati i jedini kungfu majstor žena u toj zemlji. Sjeća se dana nakon što je policija maltretirala njenog sina i njegove drugare. 

- Naravno, napravila sam medijsku hajku, a ljudi iz cijele BiH su me podržavali. Onda mi je jedan od inspektora iz MUP-a objasnio da je zadužen za mene, citirao je moje komentare na tuđe tekstove, znao je svaki moj tekst i, sasvim ljudski, rekao da se smirim, jer će platiti moja porodica - priča Kiš Juzbaša.

Kap koja je, kako kaže, prelila čašu bila je bolest njenog tek novorođenog, četvrtog sina koji je odvezen u Beograd na operaciju. Banjalučka bolnica, dodaje Kiš Juzbaša, nije imala ni pristojan kateter za novorođenčad.

- Politički vrh kupuje audije i helikoptere, a narod treba da gleda kako mu djeca umiru? Moj sin je operisan na vrijeme i zdravo je dijete. Prodali smo novosagrađenu kuću u Banjoj Luci u bescijenje, kupili avionske karte i zauvijek napustili Balkan - kaže Kiš Juzbaša.

U Valensiji je, nastavlja Daliborka priču, nastavila sa umjetničkim zanatom i u saradnji sa ABC Models agencijom iz Sarajeva pripremila je nove kolekcije unikatne garderobe koju je predstavila na Nivea Fashion Week-u.

- Vrlo brzo sam ušla i u umjetničke krugove u Valensiji, počela intenzivnije da se bavim slikarstvom. Iz BiH sam donijela čir u stomaku koji je uzrokovao prsnuće dvanaesterca i tada je počela moja golgota - nastavlja Daliborka.

Operacija, infekcije, borba za život. Trebalo je par mjeseci da se oporavi. Potom kreće u svijet borenja, sa namjerom da vrati izgubljeno i nadoknadi propušteno.

- Nazvala sam vlasnika TAOWS univerziteta za borilačke vještine i rekla da imam 45 godina i da sam uništena, a on mi je rekao da dođem sutra. Došla sam i znala sam da sam upravo tamo gdje treba da budem i gdje treba i da ostanem. I ostala sam. Uslijedeli su mjeseci prave muke, bolova, treniranja i neodustajanja - priča Kiš Juzbaša.

Njen instruktor Serđo Verdeger stavio je pred nju veliki izazov - franšiza TAOWS univerziteta ima u Španiji i u svijetu 76 škola i nijednu ženu instruktora. Daliborka je trebala da postane prva žena instruktor, a ponudu je prihvatila čim je pala na astal.

- Iako sam počela da treniram kungfu, uporedo sam trenirala i borbe s noževima i štapovima i borbu na podu. Onda sam se zainteresovala za brazilsko rvanje. Ispostavilo se da mi i to dobro ide. Mora se desiti nešto loše za nešto dobro, pa sam tako polomila rebro u sparingu sa mnogo težim protivnikom i trenirala s povredom punih mjesec dana, dok doktori nisu utvrdili da je riječ o parcijalnoj frakturi - ističe Daliborka Kiš Juzbaša.

Donijela je odluku da se ozbiljno posveti karijeri instruktora samoodbrane i borilačkih vještina. Trenira razne discipline šest-sedam sati svakodnevno, a početkom sljedeće godine dobiće i sertifikat monitora samoodbrane.

- Iako sam puna dva mjeseca imala izložbu slika u centru Valensije i imam nekoliko romana pripremljenih za štampu, sve naredne izložbe sam odgodila do daljeg i rukopise spremila u ormar. Moraće sačekati koju godinu, jer moram da treniram i da se bijem - rekla je Daliborka Kiš Juzbaša.

Goran Dakić