Jedna od najinteresantnijih pojava u našem  životu je vjera u izjave političara na bilo koju temu. Nešto što je u svakodnevnom nazovimo ga "običnom " životu, nas građana nemoguće, kroz političare postaje moguće.

Ako doktoru dođe neko ko pokuša da sa njim razgovara na njegove teme, vrlo brzo će biti jasno, da li taj sagovornik ima bilo kakve direktne veze sa medicinom. Takođe, ako seljaku dođe neko ko će pokušati da ga ubijedi u bilo šta vezano za poljoprivredu, on će odmah znati da li je to šarlatan koji se pravi pametan ili stručnjak. Da ne nabrajam dalje, tako je na svakoj životnoj temi i u svakom segmentu društva. Ljudi u svom poslu znaju od prvih rečenica u jednom razgovoru da li je čovjek kompetentan za to o čemu govori. Niko ne cijeni onog koji zna manje od njega, a pokušava mu nametnuti svoje mišljenje.

Međutim, mi smo dozvolili da se pojavi tzv. "politička stručnost" o svemu, koja daje za pravo bilo kom političaru, da diskutuje na svaku temu. Namjerno govorim „diskutuje“ jer da ima svoje mišljenje o nekoj temi je legalno i legitimno ali ne i da izvodi bilo kakve zaključke, a još manje da nameće svoje mišljenje građanima o stvarima za koje nije ni najmanje stručan.

Ova tema je socio - fenomen koji postaje vrlo opasna praksa i koja može dovesti do toga da ljudi stručni u svojim oblastima, pod pritiskom javnog mnjenja, koje je izmanipulisano tzv. stručnošću određenih političara, počnu da dovode u sumnju sopstvena stručna mišljenja i stavove. U široj zajednici već je došlo do poremećaja vrijednosti gdje se pod pritiskom medija koji rade u službi određenih političara, dovodi u sumnju sve, što se kosi sa stavovima istih.

Ako se smatra da jedan hirurg nije politički podoban, način rada drugog, stranačkog, biće proglašen za ispravan, bez obzira na rezultate i stručnost. Profesor koji nije podoban na fakultetu biće anatemiziran i isključen iz društva iako je u svijetu priznat i citiran, a pamet podobnog, školovanog uz partijsku pomoć i instaliranog na fakultet, postaje sveopšte priznata.

Da li će društvo skupiti snage da se odupre toj pošasti koja razara društvo?

Moraće jer nema izbor. Ako se ne odupre, uskoro će pojedini političari povjerovati da mogu biti i piloti koji imaju pravo da  upravljaju avionima ili ćemo uskoro imati političare-metereologe koji će na osnovu svojih bolova u kostima početi da prognoziraju vrijeme za sjetvu ili žetvu.

Prije izvjesnog vremena razgovarao sam sa jednim od najboljih svjetskih hirurga u vezi konsultacija za jednu operaciju i on mi je rekao:

"...Ti znas da je ovo privatna bolnica i ja mogu izvrsno naplatiti tu operaciju koja za mene nije tehnicki nimalo teška ali ja savjetujem da to uradi drugi hirurg koji to radi često i ima rutinu i iskustvo veće od moga i samim tim su veće šanse da će operacija uspijeti.“

To je veličina jednog stručnjaka, a ne šarlatana!

Ako pokušamo analizirati  političku scenu kod nas, možemo slobodno ustvrditi da se nikakve pozitivne izmjene neće desiti bez svakodnevnog direktnog razgovora sa ljudima. Nemoguće je putem ispraznih stranačkih saopštenja i još besmislenijih izjava o patriotizmu na internetu, uz konjak, cigaru i u skupim odijelima doprijeti do naroda i bilo šta mu prenijeti. Kada se pojave partije u kojima će se u svim oblastima (od kulture, preko ekonomije do obrazovanja) pojaviti kompetentni, harizmatični ljudi koji će se svojom "stručnom hrabrošću" boriti protiv populizma i isprazne demagogije, a ujedno pokazati da mogu funkcionisati kao tim, bez egoističnih ličnih, materijalnih ambicija, tada će se i otvoriti prostor za razumijevanje pojma "učesničke političke kulture" - (vlada tamo gde su građani svesni da mogu uticati na odluke države, pa se trude da to i čine, a istovremeno su podvrgnuti odlukama koje se donose na državnom nivou tj. svoje aktivnosti usaglašavaju sa zakonskim odredbama).

Stvari mogu krenuti naprijed tek kada shvatimo da nam ne trebaju partije sa  sveznajućim "liderom", nego partije sa stručnim ljudima u svim oblastima .

NAJBOLJI LIDER JE - TIM.

PIŠE: Draško Aćimović, ambasador BiH u Belgiji