Da porođaj ne mora biti stresno iskustvo, te da je odnos osoblja prema ženi itekako važan, svjedoči priča Dragane Prečanice.

Ova majka dvoje djece prvi put se porodila u Banjaluci na Univerzitetsko kliničkom centru Republike Srpske (UKC RS). Drugi porod obavljen je u državnoj bolnici “Burlo Garofolo“, u Trstu. Za portal srpskacafe Dragana je uporedila odnos prema porodilji i bebi u ove dvije zdravstvene ustanove.

– Prije šest godina, u bolnici u Trstu, sam rodila svog sina Miloša. Kada su počele prve kontrakcije, medicinske sestre su stalno bile uz mene. A nakon što je došao trenutak da idem u rađaonu, došli su po mene sa kolicima. Svaka porodilja ovdje ima za sebe cijelu rađaonu. Tamo su me sačekale dežurna doktorica i babica – kaže Dragana te nastavlja priču.

– Nakon brzinskog pregleda uspijela sam „preskočiti“ do stola za porođaj, jer sam shvatila da je trenutak došao. Da se razumijemo bolovi su bili luđački. Strah je ogroman, ali se sve dešavalo nevjerovatno brzo. Toliko brzo da sam u trenutku kada sam legla na sto uhvatila koljena(kako su mi objasnili) i našla oslonac. Nakon drugog brojanja do tri Miloš se rodio.

S druge strane, kada je na UKC RS prije devet godina rodila ćeku Teodoru, dešavalo da nikoga nije bilo uz nju.

– U pojedinim momentima sam mislila da ću se poroditi sama. Čak sam i lupanjem morala dozivati medicinsku sestru – prisjeća se naša sagovornica

Bebu je, priča, vidjela tek naveče. Posjete u sobi nisu dozvoljene, nego trudnice izlaze na hodnik kako bi vidjele svoje najbliže.

– Hrana u bolnici u Trstu je svježa i topla. Na meniju su tri obroka. Uglavnom je to neko slatko pecivo,marmelada,čaj i mlijeko za doručak. Zatim riba,pasta i supa,riža i palenta – opisuje bolničku ishranu naša sagovornica.
– Tri dana na odjelu nisu ostala u lijepim uspomenama. Sjećanja su mi samo u slikama – pokušaj dojenja, povećan bilirubin, lampe, beba neće da sisa, tople vode nema itd. Zatim taj famozni izlazak i odlazak kući sa jednokratnim poklon paketom za mamu i bebu. Bila je tu poruka na promotivnom pratećem listiću “Sa djetetom se u istom trenutku rađa i majka. Srećno roditeljstvo“ – prisjeća se naša sagovornica.

U bolnici u Trstu posjete su dozvoljene i u sobama, i to dva put dnevno, do 20 časova. Broj ljudi nije ograničen.

– U mom slučaju desilo,da je sutradan u sobi bila velika gužva jer pored familije,tu su bili i prijatelji. Sve se pretvorilo u jednu veliku zabavu. Oporavak je bio iznenađujuće brz ,bebe su sa majkama čitavo vrijeme. U slučaju da majka želi da se istušira ili popije kafu, odveze bebu sa njenim krevetićem u “nido”. Odnosno gnijezdo gdje se inače rade svakodnevna mjerenja težine i dohrana beba – kaže Dragana.

Dolazak kući

– Kući smo stigli nakon dva dana. Sve dalje kontrole (vaganje,vakcinacija,ginekološki pregled) obavljali smo u našem naselju u Domu zdravlja. Moj utisak je da ovdje svi jako ozbiljno shvataju svoj posao. Veliki je broj zaposlenih i osmjeh na licu osoblja čine stvari mnogo lakšim – priča Dragana.

Kada uporedi svoj prvi porod u Banjaluci i drugi u Trstu razlika se, kaže, najviše ogleda u prstupačnosti osoblja.

– Moj generalni utisak je da UKC RS ima jako stručne ljekare, ali i da zdravstveni sistem očigledno loše funkcioniše. Treba raditi na tome da se nešto promijeni. Moje iskustvo sa Kliničkog centra nije tragično, jer sam majka dvoje zdrave djece i to je moj najveći blagoslov. Međutim , previše istraumiranih majki je ponižavajuće i ne ide nikako u prilog zdravstvenim ustanovama u RS – kaže Dragana.

(SrpskaCafe)