Milanko Puranović sa svega tri godine napustio je rodni Skipovac i Trebavu preselivši se u Montreux. U Švajcarskoj je postao velikan u ultimejt fajtu (MMA).

I sport i borilačka vještina i prilika da se uvijek da sve od sebe, da te drugi pamte, pa i da strepe rivali kao u primjeru  Puranovića, iako ostavlja utisak čovjeka čiji su duša i srce veći od ma koje sportske arene.

O sebi nerado govori. Ipak, za naše čitaoce načinio je izuzetak i pojasnio je na koji način doživljava ultimejt fajt.

– To je za mene veliki dio mog života. Odabrao sam taj sport jer me oduvijek privlačio. Od svoje sedme godine počeo sam baviti se borilačkim vještinama. MMA tada nije postojao, ali uvijek sam bio u kik-boksu, u boksu, u raznim borilačkim vještinama. I što je vrijeme više prolazilo, mene je MMA sve više privlačio. Ostvarila mi se želja iz dječaštva da postanem profesionalni borac. Taj san me držao, ostvario mi se, prošao sam kroz ko zna kakve sve prepreke i iskušenja. I uvijek se držim pravog puta – priča Milanko Puranović.

Proradi adrenalin

Prepoznaje sebe tamo gdje je  potrebno da se iskaže borba.

– Volim kada proradi adrenalin. Mnogi me pitaju koliko puta treniram mjesečno. Ne znaju da je potrebno trenirati nekoliko puta dnevno. Ne trenira se uvijek isto, zavisi da li i kada imamo nastup, borbu. Kada nemam meč, treniram jednom dnevno. Kada imam nastup, treninzi su tri puta dnevno. Imate poseban režim ishrane. Tada su vam dani ispunjeni, pa privatnog života skoro da i nemamo – kazuje on.

Brazil se pamti

Ko kaže da je Brazil samo zemlja dobrog fudbala, kafe, sambe… U dalekom Rio de Žaneiru nastupao je i Milanko Puranović. Nije učestvovao na karnevalskim svečanostima, ali i njegovi nastupi bili su veliki, značajni. Još čuva uspomene na takmičenja u dalekoj zemlji.

– Imao sam tu priliku da učestvujem na takmičenju u Brazilu i nisam želio da je propustim. Nisam mogao da vjerujem da se to meni događa dok nisam ušao u Salvador de baija. Tamo sam proveo desetak dana. Imao sam meč i bilo je sve kako treba. Nema tih reči da opišem koliko sam bio oduševljen. Brazilski mentalitet, tamošnji ljudi, fanovi ultimejt fajta…, to je poslije fudbala najpopularniji sport. Izuzetno su na cijeni svi koji se bave ultimejt fajtom – prenosi utiske Puranović.

Bilo je niz internacionalnih nastupa. Sigurno pamti i ono koje je najvrjednije i najvažnije.

– Imao sam priliku da se udaram, odnosno da nastupam širom Evrope, pa u Brazilu. Pamtim kada sam u brazilskom džiju džicu 2011. godine nastupao na prvenstvu kontinenta u Lisabonu, u Portugaliji. Drago mi je takmičenje jer sam brazilski džiju džicu počeo trenirati pola godine prije šampionata, a postao sam prvak Evrope. Rezultati i događaji koji se ne mogu opisati – pamti Puranović.

Govori više svjetskih jezika, ali ne odriče se ni maternjeg.

– Govorim francuski, engleski, njemački… Ipak, zadovoljstvo mi je da pričam na maternjem, jer ne želim se odreći svojih korijena, svog Skipovca, Gračanice, Modriče, Doboja, Trebave i Ozrena. Svoje Republike Srpske – kaže on.

Sve su prilike, želi da bude najbolji na cijeloj planeti u onom što voli, a što je za naše prostore prilično ekstreman sport. Sve liči na to da mu ne treba mnogo do tog cilja.

– Kada gledate ovaj sport, jeste on brutalan i ekstreman. Gledate dvojicu ljudi kako se tuku u kavezu. Međutim, treba posmatrati drugu stranu. Svi smo mi ljudi. Ne idemo u kavez da bi pokazali kako se znamo tući, nego idemo tamo zato što nam je to san, što nam je taj adrenalin potreban. To nas nosi kroz sva iskušenja i život i u drugim brojnim prilikama – pojašnjava Milanko Puranović.

Sam sebi podrška

Podrška je neophodna. Ultimejt fajt je zahtjevan i u finansijskom pogledu. Najčešće se sam finansira, bez određenih menadžerskih kuća koje bi ga pratile.

– Sam sebi bio sam najveća podrška. Vjerovao sam u sebe i znao sam kakve su moje sposobnosti. Bio sam siguran da ću jednog dana uspjeti. Trebalo je dosta ambicije, truda, zalaganja. Tu je i rodbina koja je vjerovala u mene, ali u početku nisu bili za to. Brat ide sa mnom, a sestre me gledaju samo preko televizije – nastavio je.

Svojim nastupima po bijelom svijetu on ne postaje samo planetarna zvjezda. On na taj način pronosi ime rodnog Skipovca, Trebave, Ozrena, Modriče, Doboja i na najljepši način afirmiše Republiku Srpsku.

– Čitav svijet će da zna ko sam, odakle sam. Da vide to bogastvo koje imaju Republika Srpska i BiH. Ne treba gledati u prošlost, treba ići naprijed i gledati u budućnost. Kada god ulazim u kavez ja razmišljam o ovim našim prostorima. Želim svima u 2017. godini svaku sreću i dobro zdravlje. Još ćete čuti o meni. Biću prvak svijeta i razmišljaću tada o svima vama – zaključio je Milanko Puranović, velikan u ultimejt fajtu.

Švajcarska je zemlja ukusnog sira, dobre čokolade i silne svjetlosti. Taj odbljesak u posljednje vrijeme svojim nastupima i rezultatima stvara i Milanko Puranović. Naš čovjek u bijelom svijetu koji budi osjećanje ponosa i tjera mnoge da mu želimo sve ono što svojim trudom, marljivošću i dobrotom zaslužuje. Da u ultimejt fajtu dugi niz godina dominira svjetskom scenom. Tako će i njegova zemlja biti veća i ljepša.

I s razlogom ponosnija…

 (glasregije)