Hodanjem po konopcu između stijena pri velikim visinama za mnoge je nezamisliv, ali dvadesetjednogodišnjeg Sema Tilena Pogačnika iz Slovenije upravo to spaja s prirodom, te tako odmara dušu i tijelo i zaboravlja na svoje svakodnevne probleme i stres.
Ovaj mladić trenutno studira fotografiju u Sežani (Slovenija), a rođen je u Kranju, prijestonici penjanja i adrenalinskih sportova u Sloveniji, tako da ima gorenjske krvi.
“Slacklineom sam počeo da se bavim prije četiri godine, kada sam krenuo u alpinističku školu. Prvo sam se počeo penjati i planinariti, a onda sam preko svog mentora za alpinizam upoznao slackline i tada je sve krenulo”, priča nam Pogačnik.
Kada je prvi put otišao na slackline jedva se popeo na konopac, koji je bio postavljen na visinu od metar. U tim trenucima nije mogao zamisliti da će moći da stoji na konopcu, a pogotovo ne da će da hoda po njemu.
“Za mene ovo sada nije opasno, jer sve što radim, radim sa sigurnošću, tako da su male šanse da nešto krene u pogrešnom smjeru”, kaže on.
Kao najopasniju stvar Tilen je izdvojio hodanje pri veoma visokoj tački na highlineu, zaljubljenik je u visine, a očaran i zaslijepljen euforijom zbog velike visine tog trenutka je zaboravio na sve oko sebe, pa tako i na sebe samog.
“Na taj način se sjedinim s prirodom, dok hodam po konopcu najviše me privlači to što ništa nema oko mene, samo nebo i ja, a ispod konopac, osjećam se predivno, tako meditiram”, rekao je ovaj mladić, dodajući da tako nestaju svi problemi koje ima, a ponekad i rješenja za njih dolaze sama od sebe.
Za njega je highline prvu godinu bio strašan sport, ali kasnija želja za adrenalinom je prevladala.
“Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, prestao sam da se bavim ovim sportom na pola godine. Onda sam jedne noći sanjao da hodam po highlineu te sam tad odlučio e sad je pravo vrijeme za ovu zezanciju”, rekao je Pogačnik.
Nakon toga otišao je u Napolenicu, mjesto iznad Trsta, gdje je postavio 55metarski highline i tad je, kako nam kaže, imao osjećaj da će moći prehodati, bio je siguran u to.
“Tri dana sam tad bio u Napolenici i trenirao sam svaki dan po šestsedam sati. Oni koji su bili na highlineu znaju da je pola sata na dan slacklina mnogo, ali ja sam bio uporan i bio sam mnogo duže. Znao sam da to mogu prehodati, da je došao pravi trenutak u kojem je red na visoki highline, koji u stvari nije strašan već je samo zabava”, rekao je Pogačnik.
U tim trenucima ga ja prošao strah, a doza adrenalina se povećavala, te svaki sljedeći put kada ide na highline strah se samo smanjuje, a adrenalin povećava.
“Trenutno sam samo pod adrenalinom, izvodim performans kao mačka na konopcu ispred mnogo ljudi. Hodam da ih zabavim i pokažem šta je sve moguće uraditi na jednom konopcu”, kaže Pogačnik.
Dodaje da ga uhvati malo trema u trenucima kada ga posmatra mnogo ljudi, jer zna da ne smije napraviti grešku kako ne bi sve krenulo naopako. Za njega su ovi sportovi “hipik sportovi”, jer sve mora biti opušteno, lagano i sportski.
“Sve je vrlo jednostavno, kada si između stijena za tebe više ništa ne postoji i ništa ne funkcioniše, samo adrenalin i endorfin, te si tada najsrećniji čovjek na cijelom svijetu”, rekao je ovaj dvadesetjednogodišnjak.
SLACKLINE I HIGHLINE
Slackline je hodanje po konopcu na malim visinama bez osiguranja, dok je highline hodanje po konopcu na velikoj visini i za to moraš biti posebno obezbijeđen.
(NEZAVISNE)
