Priječani su dobili novi most koji je koštao više od 400.000 maraka. Ali i dalje ne mogu preko njega, dok se za popravku ne izdvoji još 100 000 maraka.
Do najbliže ambulante i škole i pored znaka zabrane, mještani svaki dan rizikuju bezbjednost.
A jedan od njih je i Slavko Lavura. Tako mu je, kaže, lakše, a ne želi ni da se okolnim putem vozi autobusom i za to daje pare.
“Kad idemo doktoru, moramo 20 maraka dati za autobus, tri puta ideš okolo, to je 60 maraka, a ovuda za pet minuta pređem. Čija je to krivica, ja pojma nemam”, kaže Lavura.
A ko je krivac ne zna ni prvi čovjek Banjaluke. Grad je, kaže, učestvovao u nadzoru izvođenja radova “Niskogradnje Banjaluka”, a tek treba da se utvrdi da li je greška njihova ili projektanta tih radova.
Pored toga, postavlja se još jedno pitanje – ko će platiti popravku mosta?
“Traje spor između projektanta i izvođača, da li je greška do projektanta ili do izvođača U krajnjoj liniji, nas kao Grad interesuje da dobijemo objekat u funkciji i da građani na tom pordučju imaju most. Mi smo predvidjeli u ovogodišnjem budžetu iznos sredstava od 80.000 za eventualnu rekonstrukciju”, rekao je Radojičić.
Iz“Niskogradnje” o tom ne žele da govore pred kamerama. Ćute i u “Vodama Srpske”, inače finansijeri tih radova. A građani su jasni – ne žele da se od njihovog novca plaća popravka. Podvlači to i predsjednik mjesne zajednice, Nebojša Toljagić.
“U proteklih nekoliko dana smo svi svjedoci izjava koje se pojavljuju vezano za most, o potrebi pronalaska novih 100.000 maraka za rekonstrukciju ovog mosta. Smatramo nelogičnim da most plaćaju oni koji nisu krivi za ovakvo stanje mosta, odnosno da most, ukoliko je problem u projektu treba platiti projektant. Ukoliko je problem u izvođenju radova, onda treba platiti izvođač radova, a nikako “Vode Srpske” ili Banjaluka”, ističe Toljagić.
Rekonstrukcija tog mosta počela je prije dvije godine. Do danas se ne zna kada će problem biti riješen. A s obzirom na to da se još ne zna ko je zaslužan za ovakvo stanje, računa se samo na pare iz budžeta.
(ATV)
