VRIJEDNI MALINAR SA MANJAČE OBEĆAO MINISTRU: “Dolazim u posjetu kad prodam kupine i smrekine bobice”
Poslije reportaže koja je podstakla mnoge medije da se pozabave istom temom, osmogodišnji Jovan Gajić iz Sitnice na Manjači ostvario je svoje dječije snove.
Dobio je udžbenike, školski pribor, garderobu, mnogo slatkiša, a sa majkom Božanom i sestrom Jovanom posjetio je Banjaluku. Popularnost nije malog Jovana omela u svakodnevnom poslu jer i dalje prodaje maline, na istom mjestu u Sitnici, pored puta Banjaluka – Mrkonjić Grad. Razlika je samo što mu posao sada ide mnogo bolje.
– Prije sam prodavao 10 teglica na dan, a sada 26. To je baš dobro. Sve što sestra Jovana, braća Gojko i Nebojša sa strinom i mamom naberu ja brzo prodam. Svi se zaustavljaju, poklanjaju mi flomastere, olovke, sveske i slikaju se sa mnom – povjerio se Jovan ministru prosvjete RS Dani Maleševiću, koji mu je donio punu torbu đačkog pribora, a ostalim ukućanima milošte.
Ministar je Jovanu pomagao dodajući mu teglice pune malina, a poslije su zajedno otišli u malinjak, gdje mu je Jovan održao lekciju o uzgoju ove biljke.
– Ganut sam poznanstvom sa Jovanom jer je on vrijedan, pametan, maštovit i radoznao. Svidjela mi se reportaža o njemu, koju sam prvo pročitao u “EuroBlicu”, i odmah poželeo da ga upoznam – kazao je ministar, kojeg je Jovanova porodica srdačno ugostila.
– Ovo su skromni, vrijedni i čestiti ljudi kojima treba pomoći. Još troje djece treba opremiti u školu. Mi ćemo u tome pomoći. Ipak, Jovanče je glavni među njima. Iskreno sam se nasmijao kada me upitao da li bi sada on mogao doći da vidi gdje ja radim, da razgleda, kako reče, moj posao. Isto tako, interesovalo ga je da li mi je njegova učiteljica Dragana Malešević sestra ili nešto u rodu – otkrio je ministar sadržaj razgovora između njega i Jovančeta.
Na ministrov poziv da što prije dođe kod njega u Banjaluku i obećanja da će poslati vozača, mali malinar je dospio u dilemu.
– Ne mogu sada doći, imam mnogo posla. Poslije malina prodavaću kupine pa smrekine bobice, ima ovde na Manjači svega da se nabere – raportirao je Jovanče svome gostu, koji mu je šaljivo dobacio da bi se uzvratna posjeta mogla odužiti ukoliko poslije malina i ostalog voća pređe na prodaju mlijeka, kajmaka i sira.
Na to su se svi glasno smijali dok su se stalno zaustavljali automobili sa mušterijama pored njegovog stolića i teglica napunjenih crvenim i sočnim plodovima.
Mama plakala
Jovanče nam je rekao da su svi bili uzbuđeni vidjevši reportažu u “EuroBlicu”, koja je pokrenula lavinu dobrih priča i komentara.
– Novine je iz Banjaluke donio kum Miki. Svi smo ih naglas čitali, a mama je plakala – otkrio nam je Jovanče.
Slobodan Stanarević iz Banjaluke obećao je Jovanu godišnju stipendiju od 500 KM, a direktor škole u Sitnici Brane Vulin založio se kod ministra da posreduje u zaposlenju Jovanove mame Božane, koje je već radila na određeno vrijeme kao poslužitelj u školi.
Vrijedni učenici u Sitnici
– Većina od 70 školaraca iz Sitnice leti vrijedno radi u poljoprivredi. To je u tradiciji ovog siromašnog ponosnog i prkosnog kraja. Većina su putnici – kazao je direktor Brane Vulin, rekavši da deo dolazi na nastavu kombijima, a neki u zapregama ili na konjima.
Loše je, naglasio je resorni ministar, što je učenika ovde sve manje, a područna odjeljenja se zatvaraju.
