VJERNICI DANAS OBILJEŽAVAJU KRSNU SLAVU SVETI LUKA: Svetac koji liječi i dušu i tijelo
Pravoslavni vjernici proslavljaju 31. oktobra Svetog Luku, zaštitnika medicine, ljekara, ali i osnivača ikonopisa… Sveti Luka je jedan od prvih propovjednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista.
Jedan je od najcjenjenijih zaštitnika ljekara i mnoge srpske porodice ga slave, a u narodu je taj dan poznat i kao Lučindan.
U spisima na starogrčkom i crkvenoslovenskom jeziku taj svetac se opisuje kao „pouzdani ljekar duše i tijela“. Poštuje se kao zaštitnik medicine i farmacije, bolnica i apoteka, ljekara, farmaceuta i bolesnika, mnogih porodica. Poznato je da je liječio besplatno. Vjeruje se da njegove mošti imaju iscjeljiteljsku moć.
Smatra se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu, a poznata je „ikona u ikoni“ koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava. On se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
Prema bogoslužbenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, ovaj dan nije obilježen kao zavjetni, već je kao „crno slovo“ svrstan u praznike od značaja za suštinu Crkve. Vjernici ga slave i kao iscjelitelja i zaštitnika pojedinih zanata. Kao svog zaštitnika slave ga i obrazovne ustanove, među kojima je i Akademija Srpske pravoslavne crkve za umjetnost i konzervaciju.
Sveti Luka je život okončao u 84. godini, a hrišćanska tradicija kaže da je Luka napisao Sveto jevanđelje po Luki – treće jevanđelje (po redosljedu u Novom zavjetu), i Dela apostolska.
Njegove mošti se čuvaju u Carigradu, a smatra se da stopalo Svetog Luke koje se čuva u jednom manastiru u Crnoj Gori liječi bolesti očiju.
Običaji i vjerovanja
Na Lučindan se puštaju ovnovi da skaču na ovce, a čobanima se daje svečana i bolja užina ili im se nose pite, koje u Hercegovini zovu pazarice. Kada se primjeti da ovca zateže, kažu da će biti teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, vjeruje se da će proljeće ranije doći. U Srbiji se na Svetog Luku koncima opasuju torovi da vukovi ne bi davili stoku, još kažu: „Ide Luka, eto vuka“ ili „Sveti Luka, snijeg do kuka“, jer nastupa zima kada se vukovi približavaju selima. U južnoj Srbiji se po prvom gostu koji uđe u kuću gata kakva će zima ili godina biti. Crnogorci, na primjer, kažu da je duga na nebu pojas Svetog Luke.
(Alo)
