TURISTIČKI DRAGULJ KOJI PROPADA: Ponuda u Drvaru atraktivna, a organizacija ne postoji
Drvar ima šumu, planinu, izvore, u blizini nekoliko jezera. I sve to privlači turiste, najviše iz regiona, ali i Nijemce, Austrijance, Holanđane. Malo je, zato, onih koji mogu da im pokažu šta Krajina nudi. Gradić nema turističku organizaciju, a rijetki su oni koji se turizmom i bave.
Miroslava Galić zadužena je za kompleks oko Titove pećine. Pored replike kolibe koja je služila kao štab NOV Jugoslavije, tu su i dva muzeja. Mjesto gdje će turisti moći da se informišu o svemu što bi mogli da obiđu, drvarskom kraju bi, tvrdi, itekako značilo.
“Sva reklama i sve što ide s ovog mjesta, Drvara konkretno, ide odavde. Da li su to lični utisci, ili prenosi utisaka, od, do, bili smo, vidjeli, lijepo je, i dođite opet”, rekla je Miroslava Galić.
Turističku organizaciju u Drvaru ne dozvoljava livanjska administracija, tvrde nadležni. Bezbroj puta su im se, pričaju, obraćali, kako bi se glas o turističkoj ponudi čuo i širio. Sada, turisti na Drvar, naročito oni iz Zapadne Evrope, mogu samo slučajno da nabasaju.
Za Titovu pećinu turisti, a naročito oni koji dolaze iz inostranstva, mogu da čuju ili preko interneta, ili da se informišu preko lokalnog stanovništva. Pošto nema turističke organizacije, ne zna se ni koliki je tačan broj posjeta bio tokom prethodne godine, ali se zna da ih je bilo dosta.
Ne zna se ni za izvor rijeke Bastašice. Nije interesantna domaćim vlastima, ali je itekako zanimala ronioce iz Belgije, Franuske, čak i iz Meksika. Temperatura vode je osam stepeni tokom citave godine, a ispod površine nalazi se sistem podvodnih pećina koje ni najiskusniji ronioci nisu uspjeli u potpunosti da istraže. Tamo je ekipa ATV-a odvela turiste koji su došli iz Mađarske.
“Imao sam sreće što sam sreo vas, i zato što ste me uputili na ovo mjesto. Inaće ne bih ni prošao pored njega, i ne bih uspio da vidim ovakvu ljepotu. Ni sa kim nisam uspio da pričam osim vas, i vi ste mi dali neke informacije”, kaže Karl, turista iz Mađarske.
Ni Karl, ali ni većina turista iz inostranstva ne uspiju da obiđu sve ljepote ovog kraja. Oni koji imaju sreće, na engleskom se sporazumiju sa mještanima. Da grehota bude veća, i ono natpisa što ima, u muzeju i oko izvora, na srpskom su jeziku, pa posjetioci često ne znaju u šta zapravo gledaju.
