Trgovina originalnim narodnim nošnjama iz svih krajeva Republike Srpske postala je unosan posao.
Dobri poznavaoci materijalne kulturne baštine ovakve eksponate preko oglasa kupuju za svega nekoliko stotina maraka, a preprodaju i za nekoliko hiljada. Preko oglasa moguće je, na primjer, naći kompletnu autentičnu nošnju ozrenskog kraja, staru pola vijeka, dobro očuvanu.
– Imala sam nekoliko kompletnih nošnji, kao i pojedinačne dijelove. To mi je ostalo od majke, ali nisam više u mogućnosti da ih čuvam. Prodala sam gotovo sve, pošto su došli kupci iz jednog kulturno–umjetničkog društva. Kompletnu nošnju sam cijenila 380 maraka, ali pošto su kupili više komada dala sam im popust. Ostalo mi je još samo nekoliko komada meterijala na kojem su se nekada pravili ovi odjevni predmeti – ispričala je žena koja je odlučila da prodaje nošnje preko oglasa i dodala da su je zvali čak i ljudi iz inostranstva koji su bili voljni da dođu do bar jednog kompleta.
Ovo, na žalost, nije jedini primjer, na šta upozoravaju i etnolozi i folkloristi iz Republike Srpske. Problem je u tome što kod nas nema dovoljno novca u institucijama koje se bave otkupom, kao što su muzeji.
Sa druge strane, u zemljama regiona sistem je drugačije uređen, kako da se dešava da nasljeđe iz Republike Srpske završi i u regionu, u kojem je tržište daleko uređenije. Samo u Hrvatskoj, na etno berzama, nemoguće je naći razne autentične nošnje za manje od 7.000 maraka.
Muzejski savjetnik Danijela Đukanović kaže da Muzej Republike Srpske otkupljuje nošnje i dijelove nošnji, i da se za to izdvaja daleko veća sredstva nego što je na crnom tržištu. Pogotovo ako se radi o djelu koji je Muzeju potreban da bi upotpunio neki komplet.
– Ljudi koji preko oglasa prodaju narodne nošnje obično ne znaju koja je stvarna vrijednost ovakvih eksponata. Iz tog razloga se toliko i preprodaje. Stručnjaci na osnovu starosti, materijala, boje i motiva procjenjuju stvarnu vrijednost, na koju se dodaje i kulturološka. Iz tog razloga je nošnja deleko skuplja nego što se misli – rekla je Đukanovićeva i dodala da ne bi trebalo da se prodaje bez konsultacije sa stručnjacima.
Apel etnologa
Etnolozi apeluju da se materijalna baština ne prodaje na crnom tržištu. Prije svega, gubici onih koji na ovakav način misle da zarađuju su ogromni.
Osim toga, ukoliko ovakvi eksponati pređu granicu Republike Srpske radi se o nelegalnim poslovima, jer za bilo kakav izvoz materijalne baštine potrebne su dozvole nadležnih institucija.
