Pred našim očima dešava se tiha tragedija. Tu, u našim domovima, a tiče našeg najvrednijeg blaga – naše djece. Možda niste primijetili, ali naša djeca su u razornom emocionalnom stanju! Statistike su poražavajuće i najgore u posljednjih 15 godina.
Evo šta kažu:
– Jedno od petoro djece ima mentalne probleme,
– Poremećaj pažnje, odnosno hiperaktivnost je povećana za 37%,
– Tinejdžerske depresije su povećane za 37%,
– Za čak 200% je povećana stopa samoubistava među djecom od 10 i više godina.
Koliko još pokazatelja, glasnih signala je potrebno prije nego što se probudimo?
Ne, nije opravdanje to da je sada samo dijagnostika uznapredovala!
Ne, „to je genetika” nije dobar izgovor!
Ne, „za sve je kriv školski sistem” nije dobar izgovor!
Bolna istina je da smo MI roditelji krivi za sve što se dešava našoj djeci.
Naučno je dokazano da mozak ima mogućnost da se prilagođava okolini. Nažalost, u tu okolinu spada i roditeljstvo koje pružamo našoj djeci i na taj način usmjeravamo njihov mozak u pogrešnom pravcu.
Da, postoje i uvijek je bilo djece koja su rođena sa invaliditetom i pored svih napora njihovih roditelja da im pruže dobro izbalansirano okruženje i roditeljstvo, ova djeca se mnogo bore i pate. O takvoj djeci ja ne pričam ovde.
Ja govorim o mnogim drugim roditeljima koji čim počnu da mijenjaju svoje poimanje roditeljstva, i njihova djeca počnu da se mijenjaju.
Šta, zapravo, nije u redu?
Današnja djeca su lišena osnova zdravog djetinjstva, kao što su:
– Emotivno dostupni roditelji,
– Jasno definisane granice i smjernice,
– Odgovornosti,
– Uravnotežene ishrane i adekvatnog sna,
– Vježbi i igara na otvorenom,
– Kreativnih igara i socijalne interakcije,
– Mogućnosti za nestrukturirano vrijeme i dosadu.
Umjesto toga, djeca dobijaju:
– Digitalno ometene roditelje, koji stalno gledaju u telefon,
– Popustljive roditelje čija djeca su “vladari sveta”,
– Osjećaj za prava, ali ne za odgovornost,
– Neadekvatan san i neuravnoteženu ishranu,
– Stalno sjedenje, nekretanje i život u zatvorenom,
– Beskrajnu stimulaciju tehnološke bebisiterke,
– Trenutni uspijeh i odsustvo bilo kakve dosade.
Može li neko zamisliti da je moguće da se podigne zdrava generacija u takvom nezdravom okruženju? Naravno da ne! Ne postoje prečice za roditeljstvo, i ne možemo prevariti ljudsku prirodu. Kao što vidimo, rezultati su poražavajući. Naša djeca plaćaju gubitak dobro izbalansiranog djetinjstva sa svojim emotivnim blagostanjem.
Kako to popraviti?
Ako želimo da naša djeca izrastu u srećne i zdrave osobe, moramo se probuditi i vratiti se osnovama. I dalje je moguće! Već i za nedjelju dana.
Postavite granice i zapamtite da ste vašem djetetu roditelj, a ne prijatelj. Ponudite djeci dobro izbalansiran način života ispunjen onim što djeci treba, a ne samo onim što žele. Nemojte se plašiti da kažete “Ne!” svojoj djeci za ono što oni žele, a nije im potrebno.
– Obezbijedite djeci kvalitetnu hranu i ograničite grickalice,
– Provedite jedan sat dnevno u zelenom prostoru: biciklizam, planinarenje, pecanje, gledajući ptice/insekte,
– Neka imaju porodičnu večeru bez upotrebe telefona,
– Odigrajte jednu društvenu igru dnevno (napravite listu porodičnih igara),
– Neka vaše dijete bude zaduženo za jedan kućni posao dnevno (pospremanje igračaka, sređivanje odeće, raspakivanje namirnica, postavljanje stola, itd.),
– Ustalite vrijeme za spavanje, kako biste osigurali da vaše dijete dobije dovoljno sna. Ne koristite tehnologiju za uspavljivanje.
– Učite ih odgovornosti i nezavisnosti.
– Nemojte ih previše štititi od malih propusta. To im trenira vještine potrebne da prevaziđu veće životne izazove.
Nemojte pakovati ranac vašeg djeteta, neka nosi svoj ranac, ne donosite u školu zaboravljene užine i blokove, ne ljuštite bananu petogodišnjaku. Naučite ih vještinama, a ne da radite za njih.
Naučite ih da budu strpljivi, da umeju da sačekaju i neka im bude i dosadno. Dosada budi kreativnost.
Ne osjećajte se odgovornim da budete zabavljač svog deteta.
Nemojte koristiti tehnologiju kao lijek za dosadu.
Izbjegavajte korišćenje tehnologije za vreme obroka, u automobilima, restoranima, tržnim centrima. Koristite ove trenutke kao mogućnost da trenira svoj mozak u stanju dosade.
Pomozite im da stvore “komplet prve pomoći protiv dosade”.
Budite emocionalno dostupani za povezivanje sa djecom i naučite ih samoregulaciji i socijalnim veštinama:
Isključite telefone dok su djeca u krevetu da bi se izbjeglo digitalno ometanje.
Postanite emotivni trener vašeg djeteta. Učite ih da prepoznaju i da se suoče sa frustracijama i bijesom.
Naučite ih da čestitaju, vrate pozajmljeno, podijele, saučestvuju, ćaskaju…
Povežite se emotivno – osmijeh, zagrljaj, poljubac, golicanje, čitanje, ples, skok, ili puzanje sa svojim detetom.
Moramo napraviti promjene u životima naše djece prije nego što cijela ova generacija djece ne postane medicinski problem! Još uvijek nije kasno, ali će uskoro će biti …
(Zelena učionica)
