U malim radionicama braće Krešimira i Tomislava Bodrožića u selu Kozinci kod Gradiške, 42 radnika proizvodi dijelove visoke tehnologije za sportske modele ”mercedesa”, ”poršea”, ”audija” i drugih tipova automobila.
Krešimir je direktor porodičnog preduzeća koje mjesečno na njemačko tršište plasira robu vrijednu 200.000 evra. Osim nultih serija za automobile, njihovu proizvodnu paletu čine specijalni dijelovi za mašinsku industriju.
U zakupljenim objektima u Kozincima su moderne CNC mašine pomoću kojih radnici, osposobljeni u nemačkim fabrikama, udovoljvaju komleksnim narudžbama. Oni sa velikim uspjehom, znanjem i vještinom, mikronskom preciznošću obrađuju metal, aluminijum, plastiku i druge materijale.
– Prethodno smo se bavili trgovinom iste robe a potom, zajedno sa našim kupcima došli na ideju da sami počnemo proizvoditi. Dobili smo kredit, dobro isplanirali posao i to nam se posrećilo. Počeli smo sa četiri mašine i pet radnika, potom proizvodnju višestruko proširili. Profit smo uvijek ulagali u mašine i nova radna mjesta – kaže Krešimir Bodrožić, podsjećajući se da su u početku radnici, sa bogatim iskustvom u bivšoj fabrici “Čajavec”, dolazili iz Banjaluke na posao u Kozince.
Sada je većina zaposlenih iz Gradiške a ostvarili su i dobru saradnju sa Tehničkom školom. Najbolje učenike koji ovde obavljaju praktični dio nastave stipendiraju a nekoliko najboljih su zaposlili odmah nakon sticanja diploma.
U ovaj uspjeh, osim znanja i njemačke upornosti ugrađena je i ljubav kao pokretačka snaga i motivacija. Krešimir Bodrožić, suvlasnik i direktor preduzeća, rođen je u Štutgartu, školovao se Bilefeldu i drugim njemačkim gradovima, povremeno živio u Crikvenici u Hrvatskoj, gdje je upoznao suprugu Mirelu, porijeklom iz okoline Gradiške. Osim povoljnog poslovnog ambijenta u ovom dijelu RS, Krešimirova supruga je takođe uticala da ovdje započnu svoj biznis. Sada su se sasvim uklopili u sredinu osjećajući pripadnost selu i opštini u kojoj žive i rade više od deceniju.
– Najteže mi je pitanje, odakle si. Tada uvek zamucam. Moj otac je iz Dalmacije, majka iz Karlovca, živio sam u Hrvatskoj i Njemačkoj a sada sam ovdje i tu se najbolje osjećam. Sada sam valjda iz Kozinaca, gdje planiramo kupiti kuću bez obzira što jednu već imamo u Crikvenici – objašnjava Krešimir.
U gradiškom kraju mu se, kaže, dopada ali u poslovnom smislu bi volio kada bi se promjenili odnosi, stekla veća sigurnost za investicije a zahtjevi rješavali efikasnije i na regularan način, ne preko poznanika i prijateljskih veza.
Radnici imaju redovne plate
–Niko nema istu platu a svakog mjeseca su drugačiji iznosi, zavisno od prekovremenog rada, noćnih sati, redovnih i dodatnih beneficija, rada na praznike i slično. Niko od radnika se ne žali na visinu a ja nemam primjedbi na njihov rad – kazao nam je Krešimir, ne iznoseći prosječne sume.
