Čuda i iscjeliteljske moći moštiju svetog Nektarija Eginskog poznate su vjernicima širom svijeta, mnogi od njih su se uputili u Grčku kako bi im se poklonili, a među njima je bio i Slobodan Majkić, protojerejstavrofor, sveštenik Srpske pravoslavne crkve, zahvaljujući kojem ovih dana počinje gradnja crkve svetog Nektarija u Jagodniku. Otac Slobodan, paroh jagodnjački, koji ove godine navršava dvadeset godina služenja u svešteničkoj službi Bogu i svom rodu, rodom je sa Manjače, gdje mu i danas žive roditelji.
Iako je imao želju da nastavi svešteničku službu u rodnom kraju i da mu, kako kaže, na pogledu uvijek bude rodna Manjača i Kočićevo Zmijanje, Božja volja ga je odvela u Hrvatsku. Prota Slobodan Majkić je došao u baranjsku ravnicu 1996. godine, svešteničku službu je započeo u parohiji uglješkoj, namjesništvo baranjsko, Eparhija osječkopoljska i baranjska. U ovoj parohiji nije bio dugo nakon dvije i po godine po snježnoj vijavici, na izmrzloj baranjskoj ravnici, premješten je u parohiju jagodnjačku pred Božić. Od početka se u ovoj parohiji suočavao sa raznim iskušenjima, ali se borio da pobijedi sve nedaće koje su ga snalazile u svešteničkoj službi.
“Bilo je mnogo iskušenja, ali smo ih uspeli prevazići moleći se Bogu da nam pomogne da sve izdržimo”, rekao je otac Slobodan. Nije želio mnogo da govori o njima, ali jedno od iskušenja koja su zadesila njegovu porodicu desilo se 30. januara 2007, kada je vatrena stihija progutala crkvenu kuću, a sigurnoj smrti oko jedan sat poslije ponoći umakao je sa suprugom Nevenkom i njihovo troje djece. Dovoljno je bilo muke i patnje i prije požara, a požar je sveštenika i njegovu porodicu ostavio bez krova nad glavom. Otac Slobodan je iste godine obnovio, odnosno gradio crkvenu kuću, iz pepela je nikao novi parohijski dom. Sva patnja i muke kroz koje su prošli otac Slobodan i njegova porodica dali su mu snagu da nastavi još više da radi. Nastavlja s obnovom crkve svetog oca Nikolaja, obnavlja staru crkvenu školu iz 1897. godine, koja sada radi kao dječji vrtić i obnavlja Krst od kamena u porti crkve podignut davne 1810. godine, a posebno mjesto u njegovom životu ima sveti Nektarije Eginski Čudotvorac.
“Sveti Nektarije je čudotvorac, pomaže u isceljenju, a u to se svakodnevno uveravamo. Ne dolaze samo pravoslavci da se poklone njegovim moštima, dolaze i katolici, čak i protestanti, koji ne veruju u ikone i mošti. Što se tiče moje želje da napravim hram, sve je počelo kada sam jednom parohijanu koji je bio teško bolestan čitao molitvu. To je bilo pre pet godina, on je, hvala Bogu, sada zdrav, a ja sam odlučio da odem na Eginu da se što bolje upoznam sa svetim Nektarijem”, priča otac Slobodan. Molitva svetom Nektariju u parohiji jagodnjačkoj služi se od 22. novembra 2012, a kasnije su vjernici počeli da se mole pred ikonom svetog Nektarija, koju je poklonio starac Nektarije Vitalis.
Dolazili su ljudi iz Jagodnjaka, ali i iz drugih baranjskih i slavonskih sela, Republike Srpske, Srbije… “Mnogi su pričali i objavljivali svoje ispovesti o iscelenju pred ikonom svetoga Nektarija u Jagodnjaku i posebno zadovoljstvo bilo je čuti da se neko isceli. Zbog toga sam imao želju da i mošti svetog Nektarija Eginskog Čudotvorca budu u našoj crkvi. Godine 2014. obratio sam se eginskom mitropolitu gospodinu Jefremu i zatražio da da blagoslov eginskoj igumaniji mati Teodosiji, kako bi nam dala česticu ili deo moštiju svetoga Nektarija. U dobijanju ovih moštiju blagoslov je dao i naš nadležni episkop osječkopoljski i baranjski gospodin Lukijan. Ova procedura nije išla lako, ali nismo gubili nadu, molio sam se svetom Nektariju da nam dođe i svojim svetim moštima”, priča otac Majkić.
Protojerejstavrofor Slobodan Majkić, paroh jagodnjački, nedavno je sedmi put posjetio ostrvo Eginu (blizu Atine) i manastir svetog Nektarija. Na ovaj put je ponio kivot (kovčeg u kojem se čuvaju mošti), koji je uradio Dragan Šaponja iz Koluta, iz Srbije. Prije odlaska na Eginu otac Slobodan je posjetio i starca Nektarija Vitalisa u Kamarizi, a ovog puta je dobio od starca njegovu shimu (mantiju), pred kojom će se moliti vjernici, a po uputstvu starca Nektarija. “Ovaj dar je bio prethodnica da se kivot za mošti svetog Nektarija neće vratiti prazan. Na Eginu smo stigli 17. septembra, igumaniji smo saopštili da smo doneli kivot. Uneli smo ga u njenu keliju, radost se videla u njenim očima, a zatim je pohvalila majstorske ruke koje su tako pažljivo uradile kivot. Mati Teodosija je rekla: ‘Ja sam obećala dati mošti i to ću obećanje i održati, odmah ću vam ih pripremiti’. Tako je i bilo. Osećao sam neopisivu radost i stalno ću se osećati srećnim pored svetiteljevih moštiju.
To radovanje su sa mnom podelili i vernici iz Srbije i Republike Srpske. Neobično je da seoska parohija dobije mošti tako velikog svetitelja kao što je Nektarije. Mi smo imali sreću”, priča otac Slobodan. Mošti svetog Nektarija Eginskog Čudotvorca donio je u svoju parohiju u crkvu svetog oca Nikolaja u Jagodnjaku 19. septembra 2016. godine, a iste večeri na molitvu svetom Nektariju došlo je više od 100 vjernika iz baranjskih i slavonskih mjesta. “Svetiteljeve mošti će biti u ovoj crkvi, dok ne izgradimo novu crkvu svetom Nektariju, a počećemo sa radovima ovih dana. Neizmerna je moć svetog Nektarija koju je dobio od Boga, dakle on sada tim darom od Boga pomaže svim onima koji ga prizivaju u pomoć. Ako bog da, u crkvi svetog oca Nikolaja u Jagodnjaku, akatist svetom Nektariju će se služiti od oktobra svake subote u mesecu”, rekao je otac Slobodan. Novac za crkvu još nije sakupljen, ali ovaj hrabri i vrijedni čovjek ne sumnja da će to biti urađeno.
“Kada sam inicirao gradnju crkve, nijedan cent nisam imao za tu namenu, ali prilozi su krenuli stizati dan nakon što je poboden krst gde će biti hram. Bog će poslati dobre ljude da nam pomognu”, dodaje paroh jagodnjački. Vjera u Boga, dobri ljudi i porodica, supruga Nevenka i djeca Bosiljka, Angelina, Anastasija, Natalija i četvorogodišnji sin Karađorđe daju mu snagu da se bori i izbori sa svim nedaćama. Prota Slobodan često citira patrijarha Pavla, čiju je ikonu dao da se uradi u crkvi svetog oca Nikolaja: “Naše je da se trudimo da budemo zaista ljudi, spremni da i među vucima budemo ovce Hristove. Bog nas šalje da svojim životom i verom privolimo i vukove da i oni, ako hoće, postanu ovce Hristove.
Ali, u svakom slučaju najvažnije je da mi ne postanemo vuci. To će nas održati i biološki i moralno. A ako moramo da nestanemo neka nestanemo, kao ljudi.” Sveti Nektarije Eginski Sveti Nektarije Eginski, čije je svetovno ime Anastasije Kefalas, rođen je 1846. godine u Trakiji u siromašnoj porodici. Nakon osnovne škole preselio je u Carigrad, zatim u Hios, gdje je radio kao učitelj, a poslije deset godina službe zamonašio se i od tada počinje njegova sveštenička služba. Primio je čin sveštenika, zatim arhimandrata…, ali ono po čemu ga danas vjernici širom svijeta spominju su iscjeljiteljske moći njegovih moštiju.
