Nakon vijesti da je Efeta Veseli, osumnjičena za svirepo ubistvo srpskog dječaka Slobodana Stojanovića (12) 1992. u Zvorniku, uhapšena u švajcarskom kantonu Nojšatel, ponovo se otvorila priča o staradnju Srba u ovom delu Podrinja na početku ratnih dešavanja.
Prema priči sudionika tih dešavanja iz juna i jula 1992. godine u selu Donja Kamenica, gdje je u zasoku Sjenokos živio dječak Slobodan sa sestrom, majkom i ocem, bilo je nekoliko pokušaja pregovora da se dječak razmjeni i tako spase.
Mile Vukadinović, tada pripadnik Drugog bataljona zvorničke brigade, bio je stacioniran u reonu Donje Kamenice sa sprskim lokalnim stanovništvom. Nasuprot njih bile su barikade muslimanskih snaga.
– Nakon saznanja šta se desilo dječaku Slobodanu riješili smo da pregovaramo uz pomoć megafona, dovikujući jedni drugima sa brda na brdo. Pošto mene tamošnje stanovništvo nije poznavalo, lokalni mještani su pričali sa muslimanskom vojskom, odnosno sa nekim podvornikom (domarom) škole u Bakračima. Rekli smo mu da ćemo razmjeniti i mrtve i ranjene samo da se dijete spasi. On je u prvi mah odogovrio da se neće djetetu ništa desiti, što nas je obradovalo, jer su tog relativno starijeg čovjeka poznavali i mještani. Nakon desetak minuta, po glasu mlađi čovjek je njihovom pregovaraču oteo megafon i rekao da od razmjene neće biti ništa „dok u Zvornik ne dođu tenkovi iz Tuzle” – prisjeća se Vukadinović.
– Nažalost, dijete je pronađeno u masovnoj grobnici sa drugim vojnicima, otprilike, šumskim putem, oko 15 kilometara od mjesta gdje je živio sa roditeljima. Njegov otac je kasnije tražio da mu kažu gdje je ubijen da bi mogao da ga sahrani, ali mu ni to nisu htjeli reći. Prema kasnijim sazanjima od lokalnog muslimanskog stanovništva, nedvosmisleno je potvrđeno da je dječaka svirepo usmrtila Albanka Elfeta Veseli (32), kojoj je, navodno, nekoliko članova porodice stradalo u borbi sa pripadnicima Vojske RS, te da je ovaj čin uradila iz osvete – navodi Vukadinović.
On je istakao da je porodicu Ilije i Desanke Stojanović i prije rata poznavao, istakavši da su živjeli od poljoprivrede, važili za poštenu porodicu, te da su imali dvoje djece.
– Nakon Slobodanove smrti, kasnije, umire njegova majka Desanka, potom otac Ilija, a ostala je samo njihova ćerka Slađana, koja je udata i ima troje djece – rekao nam je Vukadinović.
Patolog koji je radio obdukciju na Slobodanu Stojanoviću bio je dr Zoran Stanković, nekadašnji ministar zdravlja. On je za “Blic” kazao da ne može da govori o ovom slučaju prije nego što to učini na sudu.
– Moja obaveza je da se odazovem pozivu suda i iznesem nalaze koje sam verifikovao i zapisao. Očekivao sam poziv s obzirom na svirepost kojom je ubistvo izvršeno – rekao je Stanković.
Rezultati obdukcije Slobodana Stojanovića dostavljeni su prije više od 15 godina Tužilaštvu BiH, državnim organima Republike Srpske i Srbije, kao i Haškom tribunalu.
Prema izjavi koju je Slobodanov otac Ilija dao istražnim organima RS, dječak je 27. jula od njega tražio da ga pusti da se vrati u selo i dovede psa koji je ostao vezan u kućnom dvorištu.
– Nismo mu dozvolili. On je, kasnije, sam otišao preko barikade rekavši da ide da pusti psa, što mi je potvrdio i naš vojnik na barikadi. Nakon toga je stigao do muslimanskih barikada. Kada smo sutra sa njima razgovarali, sa brda na brdo, rekli su mi da ne brinem, da je dijete na sigurnom u Tuzli. Raspitujući se za sudbinu moga djeteta saznao sam od više muslimana da je dijete ubijeno i da ga je ubila Elfeta Veseli zvana Kosovka, ćerka Rahmana, šumara koji je živio prije rata u Vlasenici u naselju Piskavice. Sina sam pronašao 16. juna 1993. u zaseoku Bajrići u Novom Selu, u jami, prilikom iskopavanja pet srpskih boraca. Dijete je bilo u dnu jame – rekao je tada u izjavi Ilija Stojanović.
Slobodan Stojanović je identifikovan DNK analizom, nakon čega je sahranjen na groblju u Drinjači, gdje su kasnije sahranjeni i njegova majka Desanka i otac Ilija.
Kako “Blic” nezvanično saznaje, dječak Slobodan Stojanović je pronađen mrtav u jami sa još četiri-pet osoba. Bio je bez odjeće i obavijen plavim ogrtačem, nešto poput kaputa. Slobodan je upucan iz neposredne blizine u glavu, a stomak mu je rasporen u obliku krsta. Takođe, na tijelu su nedostajali pojedini dijelovi, između ostalog i uho. Njegove ostatke indetifikovali su roditelji.
Tvrdi da je nedužna, ali ne želi u BiH
– Bila sam u ratu, ali mi je slučaj o kojem se govori potpuno nepoznat. Ne zovem da se pravdam, ali hoću da pitam zbog čega se tolike laži o meni pišu, zna li neko lično da sam ja takvo nešto uradila – rekla je Veseli u novembru 2015. za Avaz.
Međutim, ona se nakon hapšenja, kako javljaju švajcarski mediji, usprotivila dobrovoljnom izručenju po skraćenoj proceduri u BiH, što dovoljno govori o njenoj ulozi u ratu.
Saborac Nasera Orića
Efeta Veseli, rođena 1960. u Uroševcu, borila se u jedinicama Nasera Orića u okolini Srebrenice.
Do početka rata je živjela sa ocem, šumarom, Rahmanom Veselijem u Donjoj Kamenici, u okolini Vlasenice i Srebrenice. Nakon rata odlazi u Švajcarsku, kod svog brata Muhameda Veselija, stoji na Vikipediji.
Procedura može da traje mjesecima
Tužilaštvo BiH ima obavezu da preko Ministarstva pravde BiH pravosuđu Švajcarske dostavi predmet i dokaze protiv Elefete Vesili.
Zatim se u Švajcarskoj određuje tužilac koji će u tom predmetu zastupati BiH i koji u sudu iznosi predmet protiv osumnjičene.
Nakon toga sudija ili ministar pravde donose odluku da li će tražena osoba biti izručena, a na tu odluku je moguća i žalba.
Procedura može da traje i nekoliko mjeseci.
