Srpska pravoslavna crkva sutra će proslaviti Miholjdan, praznik posvećen Prepodobnom Kirijaku Otšelniku.
Poslije Miholjdana, prema narodnom vjerovanju, nastupa prava jesen, a ako se topli dani nastave, taj period zove se “miholjsko ljeto”.
Sveti Kirijak rođen je u Korintu krajem četvrtog vijeka i za života je smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.
Čitajući Sveto pismo, vrlo rano je počeo da se divi ustrojstvu spasenja ljudskog roda, a želja za duhovnim životom odvela ga je u Jerusalim, gdje je stupio u manastir i dobio početna uputstva o monaškom životu.
Boravio je u više manastira, posvećen hrišćanskoj vjeri i boreći se protiv jeresi.
Predanje kaže da je bio krupan i snažan čovjek, iako je cijeli život proveo u strogom postu. Pred kraj života boravio je u monaškoj porodici Svetog Haritona, gdje su monasi jeli jedanput dnevno, i to po zalasku sunca.
Kirijaka su monasi poštovali kao iscjelitelja i utješitelja bolesnih i nevoljnih. Poživio je 109 godina i upokojio se 557. godine u pustinji, gdje je proveo starost i posljednje godine života.
Na Miholjdan po predanju uvijek bude sunčan dan, ili je bar jedan dIo takav. U narodu zato postoji i izraz “miholjsko leto”, ili kasno ljeto, a koji označava nekoliko toplih dana koji se uvek poklope sa sredinom oktobra.
Upravo zbog toga što se na Miholjdan ili oko njega očekuje posljednji topli talas u godini, na ovaj dan valja obaviti poslednje radove na otvorenom, u polju, na njivama, ili svuda gdje rad zavisi od vremenskih prilika.
Na Miholjdan po narodnom vjerovanju ne treba obavljati kućne poslove, usisavati, spremati i slično. Ovo vjerovanje se uvrežilo u narod verovatno zbog toga što napolju treba posvršavati sve one poslove koji ne mogu da čekaju zimu.
Postoji i vjerovanje da se na Miholjdan ne treba vjenčavati. I ovo je vjerovanje takođe utemeljeno na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste jer su svi zauzeti drugim poslovima za pripremu za zimu.
Miholjdan se smatra i danom poslije kojeg treba polako početi sa pripremom zimnice.
