STRAVIČNI ZLOČINI NAD SRBIMA: Djevojčica dozivala mamu dok su je muslimanski vojnici silovali
Više od 800 Srpkinja u BiH silovano je u proteklom ratu od strane bošnjačkih i hrvatskih vojnih i paravojnih snaga.
„EuroBlic“ je došao do brojnih autentičnih svjedočenja Srpkinja koje su istražiocima MUP RS i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih otkrile stravične detalje o zločinima nad srpskim civilima, posebno ženama, na svim područjima BiH koje su pod svojom kontrolom držale bošnjačke i hrvatske snage.
Među brojnim potresnim ispovijestima žrtava silovanja, koje su nadležni iz RS dokumentovali i dostavili Tužilaštvu BiH, po monstruoznosti zločina posebno se izdvajaju slučajevi dvije devetogodišnje srpske djevojčice iz Ilijaša i Odžaka, kao i silovanje i ubistvo srpske starice B.K. iz Bihaća, koja je u vrijeme zločina imala 106 godina.
– Najstarija civilna žrtva koju smo mogli identifikovati bila je starica B.K. koja je ubijena 1994. u logoru u Bihaću. O sudbini B.K. saznajemo iz dokumenata „Službena zabilješka Stanice javne bezbjednosti Bihać, Odijeljenje kriminalističke policije“ od 7. decembra 1994, i „Zapisnika o saslušanju svjedoka CJB Banjaluka, Policijska stanica Novi Grad“, od 27. aprila 2005. godine – navodi se u monografiji „Naša ispovijest“, čije je nedavno izdavanje podržao Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
U monografiji se, takođe, navodi svjedočenje Rade Dragičević, Srpkinje iz Ilijaša, čiju su devetogodišnju kćerku Mirjanu silovali, a zatim ubili pripadnici zloglasne 7. muslimanske brigade Armije RBiH.
– Moja ćerka je bila u crvenoj trenerci; ja sam je obukla. Široka je trenerka bila. Nju kad su uhvatili, odvojili od mene, ona je vrištala, plakala. Kad su počeli da je skidaju, vrištala je. Plakala. Ja joj nisam mogla pomoći. Zvala me: „Mama, mama“! Nisam joj mogla pomoći, oni su me držali. Taj prvi kad je silovao, nije bila… ovaj, bila je svesna. Ali kasnije nije čula, izgubila se vjerovatno, kad su ova dvojica… Kasnije se ništa nije čula, niti je plakala, niti me zvala, ni ništa. Samo je ležala na podu. Kad su to završili, onda su pucali u nju, pa u mene – svjedočila je nesrećna majka.
O zločinima HVO u Posavini za istražne organe iz RS iskaze su davale i pojedine Bošnjakinje, koje su takođe postale žrtve silovanja zbog svojih predratnih veza sa Srbima.
Nusreta Mujkić iz Broda svjedočila je da je nakon što su je pripadnici HVO u maju 1992. zarobili u srpskom selu Novi Grad, u kojem je živjela sa svojim suprugom Srbinom, prebačena u Hrvatsku u logor u Đakovu.
– Ja sam za njih bila četnik jer sam za Srbinom. Tukli su me na sve moguće načine i silovali me, ne znam koliko puta. Ponižena sam, što kažu da ne može čovjek preboljeti to nikako, ali se ne dam još, čupam se iz toga – navodi se u svjedočenju Mujkićeve.
Tuševljak: Zločini bez kazne
Inspektor u Upravi za borbu protiv terorizma i istraživanje ratnih zločina MUP RS Simo Tuševljak za „EuroBlic“ kaže da su nadležni u RS još davno obavili svoj dio posla i Tužilaštvu BiH podnijeli izvještaje i dokaze o počinjenim zločinima i silovanjima srpskih žena.
– Konkretno, za silovanje i ubistvo devetogodišnje Mirjane Dragičević u Ilijašu podnijeli smo dokaze protiv 13 osumnjičenih, ali nijedan do danas nije odgovarao za ovaj strašni zločin – kaže Tuševljak.
Živković Railić: Poremećena država
Predsjednica Udruženja žene žrtve rata RS Božica Živković Railić tvrdi da će istina o stravičnim zločinima nad Srbima prije biti objavljena i prihvaćena u svijetu nego u BiH.
– Ako za silovanje i ubistva srpskih žena još niko od Bošnjaka i Hrvata nije odgovarao pred ovdašnjim pravosuđem, valjda je svima jasno u kakvoj poremećenoj državi živimo – kaže Railićeva.
