Neprihvatanje onog što mi zaista jesmo, sa svim manama i vrlinama, zbog kojih se sva dobra i zla na ovom svijetu dešavaju uvijek boli, a posebno ako dolazi od onih koje najviše volimo.
Neprihvatanje, možda jednako boli kao i surova istina od koje bježimo kao od svake sjenke koje nas plaše dok koračamo mračnim ulicama života. Takva jedna istina satjerala je publiku u najosjetljivije kutke duše, pa će premijera predstave “Mlijeko” u režiji Slobodana Perišića ostati zapamćena po snažnoj priči, suzama i višeminutnom aplauzu.
Na podrum sceni Banjalučkog studentskog pozorišta (BSP) u srijedu uveče umjesto vazduha, udisala se umjetnost. Snagu glumaca Jelene Trepetove-Kostić, Aleksandra Ristanovića, Bojana Kolopića i Smiljane Marinković pokušaj da se opiše riječima bi umanjio, ali za tim nema ni potrebe, jer je publika svojim reakcijama rekla svoje. Nabojem emocija, pored glumaca, violinom je upravljao i Marko Zoranović, a reditelj Slobodan Perišić potvrdio je svoje riječi najavljujući premijeru.
– Naša predstava govori o bolesnom društvu koje proglašava bolesnim onoga ko ne ispunjava očekivanja, ko se ne ponaša po utvrđenim pravilima, razmišlja drugačije, na svoj način. Sa druge strane, naš junak i te kako osjeća bolest okruženja. Postavlja se pitanje patologije “normalnosti” – rekao je tada on, a publika je to mogla i da vidi.
Poslije susreta glumaca i publike na otvaranju 41. sezone Banjalučkog studentskog pozorišta Perišić smatra da su on i ekipa napravili iskrenu i poštenu predstavu kojom su dotakli nešto začudno u pozorištu, neku vrstu “istine” nakon koje ne možete ostati ravnodušni.
Na sceni se poslije više od osam godina pojavila i profesorica glume na banjalučkoj Akademiji umjetnosti Jelena Trepetova-Kostić, koja je tumačeći lik Rine pokazala strah i ljubav svake majke za njeno dijete.
– Izuzetno sam srećna zbog mog povratka na scenu. To je zasluga reditelja naše predstave Slobodana Perišića, studenta moje prve generacije. On je za ovaj period pokazao svoju vrijednost i kao glumac i kao reditelj. Srećna sam što je publika tako srdačno doživjela našu predstavu i saosjećala sa nama u svakom trenutku, a na kraju nas je nagradila nevjerovatnim aplauzom – naglasila je glumica i dodala da to mnogo znači, te da osjeća da će ovaj komad da živi.
U najkomleksnijoj ulozi, momka sa dijagnozom šizofreničara, našao se Aleksandar Ristanović, čiji je talenat razoružao publiku, maramice natopio suzama i ostavio najsnažniji utisak na sve prisutne. Ristanović ističe da mu je bila čast da radi sa sjajnom ekipom, kojoj je zahvalio na strpljenju, požrtvovanosti i energiji koju su uložili u nastanak ove predstave.
– Što se tiče lika koji igram, on je zajednička kreacija. Reditelj Slobodan Perišić je za ova dva meseca koliko su probe trajale uspeo da oseti svakog od nas i da nam pristupi na pravi način. Mene je vodio do Lefterisa i pomogao mi da bolje razumem značaj “trenutka” na sceni. U tom “sada” krije se najveća lepota i sloboda, ne samo u glumi već i u životu – kazao je glumac, ne krijući oduševljenje reakcijama publike.
*********
Željko Mitrović, profesor glume
Mislim da je to jedna iskrena predstava o nedostatku ljubavi, patnjama malih ljudi i tome koliko nam je potrebna zaštita i majčino mleko, da nas greje ljubav u ovom hladnom svetu. U toj ujednačenoj glumačkoj igri Ristanović je imao najkompleksniju ulogu, odlično je odigrao. On je jedan od najboljih studenata sa moje klase. Svoj talenat je on demonstrirao i tokom studija. Njegovo vreme tek dolazi.
Duško Mazalica, glumac
Uživao sam u predstavi i igri svih glumaca. Slobodan Perišić je i glumac i razumije proces i dobrim i kvalitetnim radom doveo je do jedne zanimljive postavke. Posebno mi je drago što smo na sceni vidjeli profesoricu Jelenu Trepetovu-Kostić. Pored Smiljane i Bojana, koji su ostvarili već lijepe uloge, bilo je zadovoljstvo vidjeti Aleksandra Ristanovića koji je briljirao sinoć i odigrao jednu dobru ulogu.
Saša Hajduković, reditelj
Nemam zamjerki, nisam vidio nikakav veći problem. Mislim da je ovo najzreliji Slobodanov rad i najtačniji. Ristanović je pokazao izuzetno glumačko umijeće.
Ljilja Petrović-Zečić, direktor Narodne i univerzitetske
Komad u režiji Slobodana Perišića je odličan pokazatelj da za kulturu Banjaluke i Republike Srpske ima nade. Sjajna glumačka ekipa svojom predanošću stvara eksploziju emocija i uvlači gledaoca u vrtlog bola, patnje i ljubavi i suptilno ga poistovjećuje sa tragičnim junacima ove priče. Poslije predstave ostaju tuga, lice vlažno od suza i misao.
Mladen Đukić, producent
Oduševljen na više nivoa. Teška tema, no odlično režirana. SVE glumce sam vidio u novom svjetlu, iz drugog ugla. Posebno težak zadatak je iznio Aleksandar Ristanović. Marko inovativan sa muzikom, očekivano. Elena i Smiljana odlične. Svaka čast Slobi, veoma dobro promišljen projekat, odabir saradnika, podjela uloga, postupak. Znao sam, ali nisam vidio do sada da Kolopić može biti toliko… moćan. (GLAS)
