Aleksandar Krstić je mogao da ode iz Ugljevika, ali je odlučio da baš tu provede život, na obroncima Majevice da obnovi napušteno imanje predaka u Bogutovom selu, i na taj način se oduži ocu, stricu i svima onima čija imena su uklesana na spomeniku palim borcima.
Aleksandar Krstić rastao je sa Republikom Srpskom. Kada je 1992. u ratnom vihoru izgubio oca, imao je samo tri godine. Bila su to teška vremena za majku i njega. Ali, nikada nisu bili prepušteni sami sebi. Uz penziju i invalidninu, kao odličan student prava, imao je i stipendiju Vlade i završio pravni fakultet. Svoju budućnost vidi u bavljenju poljoprivredom.
“Јa sam rastao sa Republikom Srpskom kao i svi moji vršnjaci koji kao ja bez roditelja. Mogu reći da smo bili ravnopravni u tom smislu, jer se država pobrinula za svu djecu poginulih boraca”, kaže Aleksandar.
Pravni fakultet završio je sa prosjekom 9,5. Bio je student istraživač u Haškom tribunalu. Kada se u Ugljeviku zaposlio u struci, prvi zarađeni novac uložio je u djedovo imanje, da ne zaraste u korov. Zasadio je 500 stabala viljamovke i planira da proizvodi rakiju.
“Svaki novi zasad, svaka nova voćka je prilika da se nešto novo učini, da se čovjek raduje životu, zajedništvu i porodici, borbi i društvu. Јa, prije svega, mogu reći da se radujem Republici Srpskoj, jer ja sam njeno dijete”, ističe ovaj mladi pravnik.
Želja mu je da proizvodi rakiju i da je sa oznakom geografskog porijekla izvozi u Evropu.
“Imam parcelu od nekih pet dunuma koju treba da preuredim. Iduće jeseni ću posaditi novi zasad, tako da ću imati i 1.000 sadnica, pa se mogu nadati pi odsticajima resornog ministrstva”, dodaje Aleksandar,
Voćnjak i oni koje će tek zasaditi na obroncima Majevice, dovoljno govore o ovom mladom čovjeku, koji vjeruje u svoju i budućnost Republike Srpske.
(RTRS)
