Vozač autobusa, umoran od vožnje i skrhan sparinom i vrelinom, odlučio je da, na stajalištu na banjalučkoj Malti, u pauzi između dvije linije malo dremne.
Oprijedelio se za san u travi, pored autobusa, pripravan ako ustreba da krene na putovanje.
U tome ga je slijedio i putnik kojem san baš i nije htio na oči kao vozaču ali se i on ugodno rashladio na travnatoj površini, ne hajući za prolaznike i druge koještarije.
Za stajalište na Malti Gradska uprava je izdvojila značajna sredstva ali nije predvidela klupe za putnike ili vozače, nadstrešnice, mokri čvor…
Zato zbog ove slike ne treba kritikovati vozača, koji verovatno po 12 sati dnevno sjedi za volanom i žudi za malo hladovine.
