Septembar je oduvijek imao posebnu čar, jer je postao svojevrstan sinonim za đaka prvaka i prvi kontakt mališana sa đačkom klupom, ali mnogim roditeljima polazak djece u školu donosi bujicu različitih emocija, a ponajviše strepnju.
Iako će se mnogi složiti s tim da je školsko doba ujedno i najljepši životni period, modernom roditelju, zbog nametnutih potreba priprema prvačića, ono predstavlja stres, pa su roditelji često uzbuđeniji od mališana. U modernom takmičenju “čije će dijete biti najpametnije”, mnogi stručnjaci su već upozoravali roditelje da ne zaborave da su djeca ipak samo djeca i da ih ne treba po svaku cijenu opterećivati sa previše obaveza, te da ih ne “guraju” na razne aktivnosti.
Iako svi oni djeci žele samo najbolje, većina roditelja upada u zamku pa želi da njihov prvačić na testiranju pokaže da je već savladao čitanje, pisanje, da govori neki strani jezik i već ima neki hobi, ali da li je to zaista poželjno?
Za dijete je obavezno da prođe predškolski program i ništa više od toga mu nije potrebno. Mališana ne treba forsirati da zna da računa, čita i piše, jer će to naučiti u školi. Prvačić treba da ima određena predznanja, kao što je pravilno držanje olovke, da razumije pojam broja, da razumije odnose u prostoru i vremenu, da pravilno upotrebljava pojmove iz svakodnevnog života i da umije da ih objasni, prepriča neku priču ili događaj. Osim toga, ovaj pripremni, predškolski program značajan je i zbog toga što djeca nauče nekoliko sati da budu odvojena od roditelja.
Psiholog Dubravka Vujinović-Božić objasnila je da predznanja nisu nužna i za njima ne postoji realna potreba, ali da ih, ukoliko mališani pokazuju sklonisti i želje za znanjem, treba podržati.
“Djeca ne moraju znati čitati i pisati, to nije nužno, ali ukoliko ona to žele naučiti, treba ih podržati, to zavisi od njegovih želja i mogućnosti. Više se treba fokusirati na učenje djece socijalnim vještinama. To je nešto što se uči i usvaja odrastanjem, kao što je, na primjer, učenje o emocijama i tome kako se neko drugi osjeća”, objasnila je ona, dodajući da je poželjno objasniti djeci kako izgleda škola i objasniti im da ona u školi treba da sjede, jer mnogi mališani to ne znaju.
Poneseni bujicom pitanja: Kako će se moje dijete uklopiti? Hoće li mu se svidjeti škola? Kako će prihvatiti školske obaveze? Hoće li biti samostalno? Hoće li imati drugare? To je veliki pritisak i odgovornost koju roditelji osjećaju.
Pedagozi savjetuju da je najvažnije otvoreno razgovarati o onome što dijete očekuje u školi, ali nipošto mu ne treba prijetiti školom: “Vidjećeš kad pođeš u školu, nema više igranja”, niti umanjivati školske obaveze: “Tamo ćeš samo da crtaš i pišeš, igraš se i biće ti lako.”
Kroz sva stečena iskustva koja je dijete imalo do polaska u školu ono razvija fizičku, motoričku, intelektualnu, govornu, socijalnu, emocionalnu zrelost i motivaciju za učenje, što su važni preduslovi za polazak u školu. Prilikom testiranja, pedagozi se susreću s velikim brojem djece sa nedovoljno razvijenom motorikom i pažnjom, a stručnjaci upozoravaju da učenici prvog razreda nerijetko imaju nedovoljno razvijenu koncetraciju, pažnju, motoriku i orijentaciju u prostoru i vremenu, pa treba da ulože veći napor pri rješavanju školskih zadataka. Dijete ne smije poći u školu sa ubjeđenjem da škola ima zadatak da “popravlja” nevaljalu djecu. Razgovor o školi, razgovor sa djecom koja već idu u školu, šetnja do škole i čitanje o školi pomoći će da se razviju pozitivna osjećanja. Veoma je važno da dijete razvije i pravilan odnos prema radu, ne treba braniti da pomaže u kući u svemu za šta je ono još zainteresovano i u okviru njegovih mogućnosti. Djeci je potrebno vrijeme da se prilagode na novu sredinu, novi ritam života i obaveze i zato je veoma bitno da budu dobro pripremljena, a školu treba da prihvate kao mjesto gde ih čekaju nova znanja i prijatelji.
Praktični savjeti:
• Na vrijeme i postepeno prilagodite ritam spavanja i obroka
• Naučite dijete samostalnosti, da se samo oblači, vezuje pertle…
• Potrudite se da usvoji pravilne higijenske navike
• Ako će ići samo u školu, vježbajte put do škole
• Podstičite ga da pravilno izgovara glasove, da se razgovejtno izražava
• Naučite dijete da pravilno drži olovku, koristi gumicu, makaze…
• Zajedno pripremajte stvari za školu
• Ostavite mališanu dovoljno prostora za igru, jer se ona polaskom u školu ne isključuje, već se pomjera u drugi plan
Kako pomoći djetetu: U ovom uzrastu dijete i dalje najviše uči kroz igru. Igrajući društvene igre, kao što je “Ne ljuti se, čovječe”, možete s vašim djetetom vježbati da reaguje na nespjeh, da prihvati pravila i sarađuje sa drugima, vježba strpljenje, vježba koncentraciju i pažnju. Dok se igrate s njim, tražite da se pravila poštuju, pokažite mu na vašem primjeru kako se gubi, čestitajte mu na pobjedi i tražite da ono vama čestita na vašoj pobjedi.
Smanjenje stresa: Odnos prema školi, učenju i obavezama gradi se mnogo prije škole, ali posljednje avgustovske dane treba iskoristiti za kupovinu školskog pribora, namještanje sobe, biranje torbe, u čemu dijete treba da učestvuje. Bilo bi dobro odvesti dijete do škole, da upozna dvorište i, ako je moguće, ući u školu da vidi učionicu. Time se znatno smanjuje strah, jer mu prvog dana neće sve biti toliko nepoznato.
Upoznavanje autoriteta: Veoma je važno predstaviti učiteljicu/učitelja kao autoritet koji se mora slušati i objasniti mu da je to osoba koja može da mu pomogne i riješi problem ako mu se nešto desi. Ono što je roditelj kod kuće, to je učiteljica u školi, i dijete mora to da prihvati. Sva druga pravila ponašanja djeca će naučiti od učiteljice.
Školska disciplina: Djeca se na rutinu i disciplinu pripremaju od rođenja. U početku su to odlazak na spavanje u isto vrijeme, sklanjanje igračaka po završetku igre, slaganje garderobe kada se skine, usvajanje higijenskih navika. Dijete koje ima rutinu u toku dana i koje zna kada mu je vrijeme za igru, odmor i hranu te koje su njegove obaveze, vrlo lako će usvojiti i nove radne navike.
Odlazak u školu: Stručnjaci kažu da je ipak najbolje da to budu oba roditelja. Ovo je naročito važno kod djece čiji su roditelji razvedeni. Taj dan oba roditelja treba da budu uz svoje dijete i da ga isprate i budu podrška u tom koraku.
