Najteži poslovi na selu, sjetva i žetva, otpočinjali su i završavali uz pjesmu i veselje. Danas je nastupilo neko novo, drugačije vrijeme, priča Radmila iz Semberije
S ovim tradicionalnim instrumentom, koji budi lijepa sjećanja i podgrijava nostalgiju za mladošću i bezbrižnim godinama na selu, Rada se nekoliko puta okušala i na festivalu “Znanjem, pjesmom i igrom kroz Semberiju”. Radmila je od malih nogu naučila svirati ove instrumente. Znanje je, kako kaže, “pomalo krala” od braće, prosvjetnih radnika. Pomogao je i dobar sluh, jer nije imala nekog formalnog znanja iz oblasti muzike.
Muzika za dušu
– Prije pet godina nastupala sam na takmičenju za ekipu Amajlija. Festival je u međuvremenu ugašen, a trebalo ga je njegovati. Za sve drugo, izgleda, ima novca, ali, za ono što je vrijedno, teško je osigurati sredstva. To je dio naše bogate tradicije i to je vrijednost koja nema cijenu – priča Radmila.
Nakon udaje, kaže, i u kući svoga muža zatekla je frulu. Ljubav prema ovom instrumentu traje godinama.
– Ima posla, radi se po kući, oko kuće i na njivi. Umoriš se tokom dana, ali, ipak, kad nešto voliš, uvijek nađeš vremena za to. Odrasla sam u višečlanoj porodici. Bilo nas je šestero. Imala sam trojicu braće, dvojica su umrla, i imam dvije sestre. Nas tri sestre i brat i dan-danas okupimo se, uzmemo harmoniku, zasviram na fruli i na dvojnicama. Radimo svi mnogo, ali, odvojimo vremena i za druženje, sviramo za svoju dušu – kazala je Nikolić.
Radilo se uz pjesmu
Radmila se prisjeća djetinjstva, djevojaštva. Kaže da je mnogo više radosti i pjesme bilo u tim vremenima. Najteži poslovi na selu, sjetva i žetva, otpočinjali su i završavali uz pjesmu i veselje. Danas je nastupilo neko novo, drugačije vrijeme.
– Okopavali smo i brali kukuruz, želi pšenicu. Sve se orilo od pjesme. Vraćamo se navečer s njive i pjevamo. Danas je sve mehanizirano, živimo u svijetu mehanike, mobilnih telefona i kompjutera. Manje se radi, ali svi su nekako nezadovoljni i nervozni. Ljudi su puni problema. I kad pjevaju, nisu veseli, žele što prije pjesmu završiti – čudi se Rada, te dodaje da ko pjeva, zlo ne misli.
