Zločin počinjen nad Srbima u Podrinju ne smije biti zaboravljen i danas se čulo u Bratuncu. Ali, osim Srba, malo ko pamti šta se dogodilo na Petrovdan ’92, jer i danas na pomenu, osim srpskih delegacija, samo predstavnici ruske ambasade i izaslanik OHR-a.
Bojka Perić i ove godine kaže – ubice mog sina su još na slobodi, a našu bol niko ne čuje.
“Ja sam jednog imala i jednog izgubila. Ko će sutra da mi otvori vrata, da mi dođe, nema više nigdje nikoga. 23 godine kukam, bolujem, šta ću. Nemam šta pričati. 23 godine pričam, niko nas nigdje niti priznaje, niti ko vidi”, rekla je Bojka Perić.
I Milada Milovnović izgubila je muža, a pet godina tragala je ostacima svog sina, kako bi ga sahranila. Poručuje da svaku majku gubitak djeteta isto boli i da se žrtve ne smiju djeliti.
“Ja ne opravdavam što su činili i na njihovoj strani ih ima. Ali ne može da bude njihovoj majci žalije nego meni ili meni žalivije od njihove, to je sve isto”, rekla je Milada Milovanović.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik odao je počast stradalima iz Srednjeg Podrinja i Birča. Sa Vojničkog groblja u Bratuncu poručio je da zločini počinjen nad 3.500 Srba ne smije ostati na marginama.
“Imajući u vidu da je i pored pogibije i stradanja napravljen još jedna zločin, a to je da je 3.500 ljudi ubijenih do ’95. godine na ovom prostoru, naprosto je odjednom nestalo i palo u sjenku kansnijih događaja u vezi sa Srebrenicom. I ukoliko mi ne budemo odlučni da nastavimo obilježavanje ovih događaja i stradanja, niko drugi to neće učiniti”, rekao je Dodik.
Iz Beograda na pomen je stigao i Aleksandar Vulin. S porukom da se svake godine uzalud nada i nekim drugim delegacijama u Bratuncu.
“Svake godine ja se ponadam da će se ovdje, na ovim grobovima pojaviti predstavnici drugih naroda. Da će prihvatiti svoju odgovornost. Da će se zakleti pred grobovima srpske djece u svoju djecu da više nikada se ovakvo zlo i ovakav užas neće ponoviti. I svake godine moja nada ostane poražena”, rekao je Vulin.
Tokom rata na području opština Srebrenica, Zvornik, Milići, Bratunac, Vlasenica i Osmaci, ubijeno je najmanje 1.300 lica srpske nacionalnosti, dok je na širem području srednjeg Podrinja i Birča ubijeno više od 3.000 Srba, među kojima je bilo najviše civila, žena i djece.
