Pedofili su često „fine“, povučene i neupadljive ličnosti, koje su dobro uklopljene u društvo, a djeci se približavaju suptilno.
Vrlo su zainteresovani za njih, uvijek su na usluzi, daju im podršku, ispunjavaju želje i često imaju slatkiše ili male životinje, kojima ih mame. Takva pretjerana bliskost ili ljubaznost može da bude jedan od prvih signala za roditelje da obrate pažnju na ljude u blizini svoje djece, ističu stručnjaci.
Pedofili često biraju i zanimanja koja im omogućavaju lagan pristup djeci. U stanju su da godinama vrebaju žrtvu.
– To je perfidna manipulacija koja počinje mamljenjem, nekim poklonima, sljedeći korak je obećavanje, a iza toga ide ucjena, najčešće da će odati neke dijelove djetetove intime. Oni znaju da adekvatno oblikuju manipulaciju, zbog čega žrtve incesta, seksualnog zlostavljanja i pedofilije često imaju izražen osećaj krivice – objašnjava Irena Spasojević, psiholog i stručni saradnik u Asocijaciji psiholoških i poligrafskih ispitivanja iz Banjaluke.
Pedofili se vješto uvlače u porodice, a najčešće su to upravo ljudi iz djetetovog bliskog okruženja.
– Dijete u početku čak nije ni svesno o čemu se tu radi, jer je to osoba koja je bliska i ne samo da joj ono vjeruje, već su i roditelji često puni hvale i poverenja – kaže Spasojevićeva.
Djeca koja postanu žrtve pedofila mogu da razviju strahove, noćne more, imaju probleme sa spavanjem, strah od mraka, javlja se noćno mokrenje, vraćaju se na neki raniji uzrast u ponašanju, imaju strah od ljudi, izgube apetit, javlja se gađenje na hranu, mučnina, povraćanje, te glavobolje.
U nekim slučajevima razvija se čak pretjerana seksualizacija i izazovnost ili, sa druge strane, povlačenje i oblačenje puno odjeće. Ta djeca često imaju i znanja i informacije koja nisu u skladu sa njihovim uzrastom.
– I izlaganje djeteta golotinji i seksualnom sadržaju je zlostavljanje, jer dijete nije mentalno i emocionalno zrelo. Upravo to je često posredstvom interneta, a proces je isti – povjerenje, podrška, a na kraju uzimanje sadržaja kao što je fotografija, te ucjena djeteta – kaže Irena Spasojević, te dodaje da je najveći problem osjećaj defektnosti kod djeteta i krivice, koji sprječava da se ono zaštiti.
Zato je vrlo važno, ističe, da se razvije svijest da je pedofilija poremećaj, a djeca žrtve, koje ne nose nikakvu krivicu, niti stigmu.
– Traumatizovano dijete teško o tome govori, a ima i potrebu da štiti zlostavljača. Vrlo je bitno da ga ne prisiljavamo, kao i da mu vjerujemo onda kada samo odluči da govori. Treba raditi i na osnaživanju djeteta, na skidanju ideje o krivici, jer kako pedofil percipira da je dijete njega zavelo, on prenosi tu sliku na dijete. Ono počinje da vjeruje u to i razvija sliku o defektnosti. Zato treba da se radi na jačanju samopouzdanja, identiteta i na imanju prava na integritet i prava da se kaže ne – kaže ona, dodavši da roditelji mogu da jačaju ove osobine i kod djece koja nisu žrtve zlostavljanja.
Imaju osjećaj da ih djeca zavode
– Pedofili imaju potpuno izmenjen kognitivni pogled i nemaju utisak izopačenosti. Oni sasvim pogrešno detektuju i razumiju signale iz okoline i doživljavaju da ih dijete svojom spontanošću i razigranošću zavodi. Pritom su jako infantilni, pa čak imaju i utisak da djetetu rade nešto dobro. Jako se boje ostavljanja i prave patološku vezu sa djetetom, izoluju ga i prijetnjama osiguravaju da ne budu otkriveni. Osim toga, kada ne ostvare svoj cilj, znaju da budu jako osvetoljubivi – kažu stručnjaci, dodajući da se pedofili najviše boje razotkrivanja.
Crteži otkrivaju puno toga
– Roditelji mogu dosta da saznaju iz igre sa decom, da ih pitaju čega su se igrali, kako su se igrali, šta im se dopalo, a šta nije, da traže da dete na lutkama pokaže igru i slično. Osim toga, crteži mnogo toga pokažu, jer se djeca tako izražavaju – kaže Snježana Milaković, psiholog i potpredsednik APPI.
