Ruski predsjednik Vladimir Putin već nekoliko mjeseci ne izlazi iz dvorišta jedne kuće u banjalučkom naselju Paprikovac. Zbog njega zastaju brojni prolaznici, prilaze mu i fotografišu se. U posljednje vrijeme, dolaze i ljudi iz drugih mjesta, samo da bi ga zagrlili, potapšali po ramenu i svoju fotografiju sa trenutno najmoćnijim čovjekom svijeta objavili na “Fejsbuk” profilu.
Predsjednika Ruske Federacije je u njegovoj prirodnoj veličini, sa svoje dvije ruke, od gline sagradio Stevo Selak, samouki vajar iz Banjaluke. Kaže, iz trećeg pokušaja.
– Kada sam ga prvi put iznio u dvorište desila se eksplozija, sasuo se u djeliće. Pratim šta se dešava po svijetu, pa sam u prvi mah pomislio da je u pitanju teroristički čin. Zaključim da ipak nije. Ko bi se usudio da digne ruku na Putina. Shvatio sam da sam pogriješio što sam skulpturu pekao, zato se raspala – objašnjava Stevo, koji polako ulazi u tajne vajarstva.
Nema odustajanja. Istog dana započinje gradnju nove skulpture.
– Drugi put sam, po okončanju posla, napravio jedan lim, kojim sam ga pokrio da bi glinu pekao na manjoj temperaturi. Kada sam podigao zaštitu da vidim u kakvom je stanju, on je iznenada pao preko mene. Polomio mi je dva rebra, a njemu je iščašen kuk i polomljeno rame. Ležao sam tako ispod skulpture, sve dok supruga nije pritekla u pomoć i spasila me – prepričava smouki vajar.
Putin je u njegovom dvorištu osvanuo tek nakon osam mjeseci . I niko ne bi rekao da je to djelo čovjeka koji se nije školovao za taj posao.
– Nije bilo lako.Samo jedno uvo sam pravio više od 50 puta….Ne ide, pa ne ide! Ja ga napravim, vidim nije Putinovo. Pa ponovo. Sve dok nisam bio siguran da nema odstupanja – priča Stevo.
Skulpturu je, kaže, gradio gledajući njegove fotografije. Potrošio je 200 kilograma gline, koju je dobio od banjalučke ciglane.
– Da sam ga vidio uživo možda bi išlo brže. Volio bih, vala, jednom otići na Crveni trg, na vojnu paradu, samo da ga vidim, da vidim tu snagu. Obožavam Putina, jer je Rusiju vratio tamo gdje joj je mjesto. Svi su političari, on je državnik – nastavlja Stevo.
Društvo Putinu pravi skulptura Stevinog najmlađeg sina. Međutim, dvorište je dovoljno veliko da ugosti još glinenih likova.
– Imam privatnu firmu koja zapošljava 70 ljudi. Za hobi mi ostaje veoma malo vremena. Stoga stvaram po noći, najčešće, ali i nedjeljom. Donedavno sam živio poput Nikole Tesle i Leonarda da Vinčija – nisam spavao noću, već šest puta dnevno po 20 minuta – otkriva Stevo. On dodaje da namjerava napraviti skulpture svojih roditelja. Političari sa ovdašnjih prostora mu, kaže, nisu prioritet.
– Možda bih uradio skulpturu Milorada Dodika. On je vođa, ostali mu nisu do koljena. Na ovim prostorima nema sličnijeg Putinu… Međutim, u njegovom slučaju ima jedan problem. Zamislite koliko bih morao raditi da bi se u mom dvorištu pojavio Dodik u prirodnoj veličini. Trebalo bi mi duplo više gline nego za Putina! Dodik je veliki čovjek, ljudska gromada u svakom smislu riječi – kaže na kraju Stevo Selak.
Triput “umirao”
Za Stevu se s pravom može reći da je fenomen, jer je preživio tri kliničke smrti. Prvi put sa tri godine.
– Toga se ne sjećam, roditelji su mi pričali. Drugi put sam upao u vrelu vodu i posve izgorio. Ljekari su mi prognozirali najteži scenario. Ipak, izborio sam se i preživio. A onda, sa osam godina otkazala su mi pluća i nakon 20 dana kome, probudio sam se. Treći put sam “umro” kada sam imao 23 godine. Na poslu sam odjednom prestao disati. Srećom, preživio sam – priča Selak. Kaže da vjeruje da mu je Bog na ovaj način slao lekcije.
– Bog je bio milostiv i dobar prema meni. Htio je da naučim životne lekcije. Ostavio me je ovdje da šaljem poruke ljubavi. Ja sam čovjek koji, osim što neizmjerno volim svoju suprugu i sinove, volim sve ljude, bez obzira na naciju, boju kože, opredjeljenja…
